vrag nosi adidas

Za krečenje je potrebno dvoje i malo boje....neznam zašto piše da je dosta za 50 kvadrata izgleda da ih ipak ima više ili muljaju sa bojom.....krečenje je naporan posao koji zahtjeva fizičku pripremljenost , divim se majstorima, zahtjeva i oštro oko i čvrstu ruku....nisam znala da je tako teško ali eto i moje znanje dobilo malo nijanse pa se bojim da ću postati prepametna.Rekla sam mu, kreči kako god da ispadne, ja ću drugi zid da imamo dvije životne nijanse...a on je sretan zaključio na kraju, bar nas nikada nitko neće zvati da mu pomognemo, pogledao u pivu pa u mene pa u pivcu...i nagnuo uz zadovoljan osmijeh...i ja sam zadovoljna sada.

Klubovi u kojima se šampanjac naplaćuje 60 000 kn, naravno, boca je dosta velika dok postoje i manje bočice koje se naplaćuju malo manje. U klubu nema nikoga, samo djevojke sjede u jednom kutu, čekaju da netko uđe a tada se pale svjetla i one počmu plesati, prednost imaju one koje plešu na štangi, ove ostale samo zaprimaju gosta ili goste, ovisi koliko ih dođe.  Kažem pa ako dobijem postotak od popijenog pića neću li biti pijana ujutro, kaže on ...ma neee,,, malo pijuckaš pa proliješ, odšećeš u wc. Po djevojke dolazi limuzina i odvozi ih sa radnog mjesta. Cure hodaju u tangama ili kombineićima. Postoji i prostorija za ples , onaj što iziskuje napor ali traje kratko, mala klaustrofobična kabinica u kojoj su postavljene kamere da vide da nebi bilo neugodnosti. Odmah upozoravaju da nema prostitucije i da su s jednom zbog toga na sudu. Sve me zanimalo i sve sam ispitala, pa sam pitala osim zadataka koje imaš a to je poduža lista, što je sa cjenicima da su stalno incidenti oko plaćanja, on mi upali upaljač i kaže da pročitam, jasno sam pročitala što piše ali samo uz pomoć svjetlosti , ali tko želi ispasti papak pa čitati sjenik kad djevojka dođe pa zamahne kosom:)A di su one cure sa letka? Ne, to nikako nisu te djevojke. Mene je zapravo samo to zanimalo, da ih vidim u živo.

Zaista mi ponekad ide na živce kompletan muški rod.Većina njih nema takta i oboružala sam se poluludilom kako bih uvijek iznova bila spremna na upade....nekada se i suzdržim ali tinja u meni još dosta dugo vremena-očaj. Smatram da svaka žena koja drži do sebe pokraj kreveta mora imati pištolj, kako ružno zvuči imati oružje pored sebe, ali sila boga ne moli. Nasilje me smeta, bilo ono fizičko ili mentalno.Sinoć, baš se lijepo ušuškam i blejim kada na vratima netko kuca, dosta je kasno pomislim tko je da je nisu mu svi na broju ili je bolestan kao što je jednom jedan naišao jer mu nitko nije u cijeloj ulici otvorio vrata osim mene , zatim sam ga pretresla, zamolila da podigne ruke u zrak i ispipala a tada pozvala hitnu da dođe po njega jer je pobjegao sa odjela psihijatrije.Čak se i doktorica izvikala na mene da što ne maknem auto sa mosta jer imala sam još jednog gosta koji je spavao, uvijek nekoga pozovem od prijatelja. Dok je ona vikala trudila sam se da ne vidi jointić koji skrivam iza sebe pa me sve to ne jebe(rima me malo klima). I tako sinoć otvorim vrata, a na vratima jedan od susjeda kojem neznam ime, mlad je ali se zapustio što mentalno što fizički, uljenio a još je i pijan. Kažem mu odmah da nema onoga kojeg traži sve ljubazno, on još stoji i gleda u mene, mislim si miči se kretenu a kažem, molim vas hoćete otići kasno je, on i dalje gleda i pita jel imam možda neku rakijicu a usput mu očajan izraz lica, glupi alkoholičaru, pomislim a kažem, nemam, ne držim alkohol u kući, ne odlazi , on još uvijek stoji, tada sam uzela svoju šipku i lagano ju njihala u rukama, više nije gledao mene nego šipku, tešku dugačku....još je kratko stajao i okrenuo se, zamolila sam ga da samo zatvori ulazna vrata. Bila sam strašno ljutita, razmišljala sam o tome što ima u pojedincima tako tužno i ružno da ne razumiju svoj vlastiti jezik. Uvijek napominjem, ako nešto kažem tako i mislim, ako mi netko nešto kaže smatram da tako i je i da nismo u osnovnoj školi gdje neodlučno klimamo glavama zbunjeni i maleni.Strašno je to sve neugodno. Mislim da se ženama, ponekad ali rijeđe i muškarcima dešavaju takve stvari i da šute o tome.A to je čisti primjer mentalnog nasilja na finjaka.

Imam prijatelja koji nešto pokušava, ne za ozbiljno, voli nizati perle u riječi, ne zaozbiljno, samo da ostavi trag. Raditi nešto zato što volim, pa makar se nekima učinilo smiješno...to volim.I jednog dana dolazi sjebani nizatelj riječi, njegove su riječi teže od kamena, nerazumljive, sjebane....ispod maske krije se težina slona koji pritišće sve oko sebe, jadna ona, liježe li tako na nju ili mora piti praksitene dok je uljepšava kao lutku u izlogu...ali mislim da je on, najteži slon ipak sam...ljubomoran, ogorčen i zavučen u krletku koju brani dok se hrani njenom gladi...malo urbana, sad idem hodati, lijepo je vrijeme, ajde bok smarti...neznam što mi je opet.,

Jednom davno, još kada je nebo imalo plavu boju a mjesec je samo osvjetljavao put, u doba kada je jedina ljubav bio on, veličanstveni, kada nisam znala tipkati po tipkovnici a večeri sam kratila sexom da nebi bilo da nema svaki dan, večerom da nebi bilo da nema svako veče, odlučih krenuti u teretanu i smrtno se zaljubim u voditelja....shvati on da nešto ne štima, i baš na satu step aerobika, nešto mi govori okreni se iza, i ugledah svog jedinog kako stoji i gleda....ne primjećuje on da ga vidim....to sam mu zamjerila, morala sam ga ostaviti, baš kao i onog prije njega radi njega....sa voditeljem se nisam baš provodila....ali sam se oslobodila

Samo sam trag. Izabrala sam biti ženom, sviđa mi se izbor. Ponekad se sjetim i muškarca, ali tada više neznam što sam. Zapalim finu cigaru i prislonim ruku na njen trbuh, zaželim dobrodošlicu novom. Svaki dan pomislim na njega, s nestrpljenjem ga iščekujem, da dođe, da ga vidim.Novi život, postoji i čeka........da oplemeni zaboravljene uspomene onoga što jesmo, da nam pomogne, dok ga gledamo misleći da pomažemo mi njemu, zapravo jedna vrsta kompenzacije ili savršeno oblikovan krug. S poštovanjem se obraćam nositeljici istog, majci, i mislim da je dobro izabrao, o ocu da ne pričam. I dok tako čekam, prolazi vrijeme...koliko anđela želiš za dobrodošlicu, hoćeš nam dovesti svog?

duša ište...šizilište, tako pjeva jedan, šta pjevam ja....haja haja, nema kraja....ali ne, ne isplati se gubiti vrijeme. hoće li se desiti reset, smijem li, ako dopuštate istrpati se ovdje, da sretno zagrlim novo jutro bez grižnje svijesti.veselim se skorom početku rada, ne žalim, ne mogu, samo se radujem fazi samoće, hoće li me napustiti taj osjećaj, nemam pojma, hoće li biti koban za dušu, ne bojim se, izletjet će ona uvijek je bila jača....a možda lagano odleprša .... ne bojim se ja smrti i uživam u životu.koliko mi to ljudske navike dozvole. uživam postati čovjek i doživjeti transformaciju, neprepoznatljivo, uvijek se iznova čuditi-tko si zapravo ti? a onda se iz kuta nasmješi nešto tako jednostavno, rklo bi se priprosto ali lijepo, toliko lijepo da zastane dah...

ostaviti trag, pa prijeći istim jednog dana, nema izgubljene bilježnice, nitko ne čita osim rijetkih izgubljenih i pronađenih duša, a jednog dana, filozofije jedne djevojke koja je ako bog da da poživi napunila 99 i teleportira se prijateljici na kavu, i ne razumije te mlade danas, ni slova ne ostavljaju i samo šuuute, i ne pokazuju emcije, njihova lica su hladna, čak se ne dodiruju kada se razmnožavaju. ljubav ne postoji kao pojam, oni su postali čista ljubav, čak im pojedincima rastu i krila....rijetki preživjeli među kojima sam i ja žele izbaciti iz sebe čarobni serum za vječni život, jer preživjeli su do njegovog izuma poslije eksplozije kritične mase.šutljivi nemaju briga, ne trče za ničim, jedva su porušili zgrade i kuće koje su nikle, naglo iznikle u roku par godina, zašto su zašutjeli, jer nisu imali riječi.kako pobjeći od seruma vječnog života na zemlji, uzdahne, povuče dim i nasmije se .

danas tonem u bespuće vlastite gluposti, zato sam ovdje, sjedim, umjesto da zatvorim bar jedno oko i odlutam negdje, ne bojim se gdje će to biti jer san držim savršeno pod kontrolom imajući na umu da sanjam, čak i kad umirem znam da je san pa si dopustim da smrt ide do kraja, zato smarti(smrti), a ne kao što mnogi misle kada pogledaju tih 6 slova. nema veze ajmo glupost. ovi bolnički odjeli po zagrebu i nisu tako loši, znam da mi je otac u dobrim rukama kada vidim medicinsku sestru sa čipkastim čarapama plavo ofarbanu.mama je samo došapnula"jesi vidjela kako joj noge idu u oks, simpatična je ali baš joj i ne stoje te čarape", a baš je to dobro za bolesne muškarce...zagreb se nije promijenio, izbjegavam prilaz kvartu gdje sam odsjela 5 godina sa svojim bivšim, mada nikada o njemu ne razmišljam sa nostalgijom i tugom, ne žalim , ipak izbjegavam npr. kvartove i slično. osjećam se lagano kao perce na vjetru pa letim lijevo desno, moglobibiti izgubljena a to je zato što sam sinoć provela nabijajući štiklicama tik tak. zovu me za svaki k, tko se što sjeti, zato što sam sama pa valjda misle da samci nemaju svoj život. život se odvija u paru. slikam po sjećanju portret anđela ima lice mladića kojeg sam sinoć vidjela, nisam smjela ništa, jer bila sam u službi-pratiteljice, ne htjedoh uvrijediti glavnog.a primjetio je, i uvrijedio se, bezveze, a samo sam pratnja, a svjedočio je često i boljelo ga je, tako je bilo i bit će.i mene će boljeti,bol ne pita. ma lažem...sve me manje boli.ne boli me ništa. postajem kamen.vapaj za voljeti. . osjećam se kao crta, ravna, monotona i duga.baš poput ovih rečenica.

Možda, kažem možda , Hitler nebi počinio što je da su ga primili na umjetničku akademiju, da je dobio priliku kada je već tako žarko želio upisati istu. I sama pomalo crtkaram i slikaram, nije mi toliko važno da upisujem akademiju, ali razmislit ću pa ću pokušati što ne znači da ću ukoliko ne uspijem , a uspjet ću hohoho, napraviti genocid...a ponekad mi dođe da iskorijenim i gorim u paklu...idiote koji su ružni a nazivaju druge ružnima i to im je smiješno a svojedobno stavljahu svoju njušku koja je usput rečeno ruralno asimetrično odbojno iscrtana, da ne nazivaju glupima i idiotima dok su i sami isto. Mizantrop, gavela , 29.10.2007. Ovdje u produžetku rl. u kojem volim icijenim, a i izbjegavam jer mi se neda raspravljati o besmislu, ovdje mogu napisati, vani ću te pustiti uz sretno, ugodan dan i doviđenja. Ali kad razmislim ne radi se o asimetriji izvana, energija dolazi iznutra i dotiče nas polulude već prvim pogledom upućenim pa čak i prema slici i slovu.Priznajem si...nije u redu, pričaj o ljubavi

Gospođa Žuži pažljivo je iscrtavala usne crvenom olovkom, samo zato što je dobro znala što crveno na usnama predstavlja, poteze je povlačila spretno ce3ntimetar preko ruba usana kako bi dobile na punoći, uvijek baš uvijek, mislila je u sebi, moraš dati sve od sebe da muškarac ostane zadovoljan, maskaru je nanijela u debelom sloju a crte je iscrtala dugo i tanko kako bi nalikobala što više mački, uh, razmišljala je, ovo će biti posebna noć, mlado meso, 51 godina a obećao je i društvo. Popila je magnezij c vitamin i kalcij za svaki slučaj jer znala je isto tako pom sjećanj da sa farmerima nema šale...parfem štanel no 5, drugi ne dolazi u obzir, ovo je susret koji dugo iščekuje, čarala ga je svojim riječima dugo dugo dok na kraju nije postala pokojna, imenom, ali farmer ne zna, on ne zna, a njegova najdraža krava u toru po imenu ana ni ona ne zna da žuži kleči iza svaga. Farmer je namirio stado, dao je samo naznačiti što bi volio, ali nikako nie znao da će mu se večeras ispuniti želja iz djetinjstva, da će upoznati nju. žuži je navukla gaćice, skoro pa da je pala preko špagica.....tko bi rekao da će toliki laso trebati s godinama, razmišljala je o novom patentu kako špagu a da nije duga a pokrije sve....farmer je bio nestrpljiv, pušio je jednu za drugom sfrkanu na farmi zato se i obogatio jer je sjeno legalno a puca, ... žuži je odlučila prešutjeti suprugu izlet, iako ju je pekla savijest ali njegova mladost i libido stajali su na prvom mjestu, osjećala je požudu i nešto toplo među nogama, ovaj put bila je sigurna nije žuta....farmer je obukao malo šire traperice jewr je naslutio da će se popuniti svakim korakom, uzdisao je ana na ana, i u sjećanje prizivao dječaka iz sebe koji je volio jednu žuži, mislio je koja babetina to sada mora biti....hoće li se prepoznati, hoće li to zaista biti ljubav i strast u jednom, ne znam, ali sjetila sam se njihovih osjećaja kada su se spremali na put jedno k drugome.u pozadini čuli su se samo otkucaji srca taarrrrrrrmmm ttttabbrammm----------------------------t

Jučer, na ugodnom druženju sa prijateljicom, uz travicu i kavicu dok u pozadini svira neka lagana muzika , prigušimo svjetla i obrađujemo teme...
"joj, nemoj mi to spominjati, muka mi je kad se sjetim" kaže ona, mene napada smijeh i zaključujem da joj je to sigurno najgore iskustvo, na što će ona, ma neeee...slušaj ovo
Bila sam stvarno pijana, znaš da nisam znala gdje sam, i vidjela sam ga da stoji za šankom, znamo se od djetinjstva, otišla sam do njega da ga pozdravim ali mi je pozlilo kada sam prišla, rekla sam mu da moram izaći van jer mi nije dobro, a on je rekao da će mi pomoći, nisam ništa vidjela i jedva sam čekala da dodjem kući i legnem u krevet....kada smo izašli van odveo me na obližnju klupicu da dodjem k sebi i počeo me ljubiti, u sred ljubljenja meni se počelo povraćati i povraćala sam tri put ali prilično puno i glasno, vidjela sam zvjezdice, rekla sam mu da se ispričavam i da idem polako kući na što je on predložio da me otprati do stana. meni je bilo zaista svejedno samo sam mislila o krevetu i o boljem sutra. čim smo ušli u stan počeo me ljubiti, već sam malo došla k sebi ali svejedno sam bila mrtva pijana, zatim me skinuo a ja sam spavala, sjećam se da me jebao i uživao a ja sam malo otvorila oči malo zatvorila, uglavnom spavala sam....
Ma daaaj, hehehe. napao me smijeh kada mi je to ispričala i još nadodam da je on sigurno bio malo manje pijan, a ona će, on ne pije, bio je trijezan....

Tako mi ideš na živce, da ću ti posvetiti još samo par rečenica u svom mladom životu. Kad te ona hoće smeta ti što nije mlada  , a pričaš o nekoj ljubavi, zar ljubav ima kriterije, a mene hoćeš, bez obzira što ja jasno i glasno nekome kažem da mi se sviđa jako već u prvoj sekundi upoznavanja, ne moram mu znati nit ime...a ti nju nećeš, a ona ti nudi to o čemu sanjaš, tu grande amore, zašto onda nju nećeš? misliš da bi ti pogrdila prezentaciju samo zato što se možda nebi dopala svima oko tebe, ili jednostavno u tebi čuči veliki lažov. ne znam prijatelju, sve mi je to zajedno sumnjivo, ajde uzmi ju, bar joj podari osmijeh ili dva, ali ti to nisi u stanju, zato što si ... lažnjak ... na kojeg glupani nasjedaju ... i ideš mi na živce da ne mogu spavati a mjesec mi se pretvara u sunce i obratno, skoro da sam opet posrnula za stimulativnim sredstvima samo da te zaboravim, kako si jadan, izvana gladac iznutra jadac..i još ću ti pisati dok mi duša ne izleti

Koliko stvari, pozavidio bi mi svaki najvjerniji skupljač koječega.Odjeća koje ću se riješiti sunčanog dana na hreliću, ispeglanu i opranu ponuditi svakoj djevojci koja voli malo iznošeno, prije toga ću podijeliti svojim prijateljicama kojima ne smeta odjeća malo iznošena, neću davati u humanitarne svrhe jer sam jednom prilikom vidjela par svojih stvarčica na hrelićkom ogromnom štandu...Lijepe su, očuvane ali brzo dosade, zatim ću ponuditi i knjige neke pročitane neke sa posvetama neke nikada ne otvorene, ponudila bih i novine , mislim da ih ima oko dvjestotinjak brojeva različitih područja, od erotike do naučno znanstvenih tipa geo, ponudit ću i parfeme što su od 50 pali na 25 ml, stare i noive razglednice, zatim igračke, njih ću poklanjati malim bosim zmazanim crnim, pepeljare, čaše zapakovane i nezapakovane...ogledala, lutke za izloge( to ću razmisliti) , šešire, svakakvih oblika...sve ću ponuditi sunčanog dana za 3 do 5 kuna po komadu...pozavidio bi mi svaki kolekcionar koječega...brine me samo koliko će mi vremena trebati da to dovedem u red? ...da ne zaboravim cipele...usput ću reći ako netko zna koga kome treba konf. br 38 i cipele br. 39 neka mi javi poslat ću poštom

Imala sam 13 godina kada sam u majčinoj biblioteci vidjela knjigu pod naslovom Ševa na žuru, dosta vremena me golicao omot knjige sa pticom i odlučila sam je pročitati...prije čitanja mislila sam da se radi o ptici koja je došla na neki tulum i činilo mi se baš interesantno...I tako čitam...i Suzana je odlična, na kraju sam sve njeno čitala, napaljena trinaestogodišnjakinja.Baš me napalila knjiga