Poželjeh
I želim noćas da vrištim od bola..još jednom znam da gubim...gubim dio sebe..za koga..kada....i dani lete u nepovrat.. a ja, ja želim ....
I želim noćas da vrištim od bola..još jednom znam da gubim...gubim dio sebe..za koga..kada....i dani lete u nepovrat.. a ja, ja želim ....
dugo nisam pisala svo dnevnik, ali mi se dogodilo nesto zanimljivo...
Jucer su vrata pala na nogu mog starog, tj. htio ih je prefarbat i pale su mu na nogu... :) e, smijeh, nisam bezobrazna, ali je tako psovao da smo se ja i sestra smijale zajedno sa mamom koja mu je stavljala hladne obloge na nogu
- zar samo ja čujem kako mi netko priča priče duboko u noć, nastavlja svako jutro, i ne prestaje danju. Priče za malu djecu, samo bajke, danima i noćima. Nikada ne poželim ostati na istom mjestu, često želim nestati daleko, otploviti u sumrak i ne vratiti se u zoru. Ostati na mjestu gdje snovi posta
...svasta nesto mi se mota po glavi i zuji mojim mislima da i potrebno o tome pisati?...mozda, ali mislim da je jer danas mi je bas lijep dan pa eto sad nista nije kako ja zelim da bude uvjek se nesto dogodi s
Veli baka unuku: "Ja idem biciklom na groblje."
A unuk ju pita: "A tko će vratiti bicikl?!?"
pogled hladan, usne kao med
u njoj živi i vatra i led
tko je ne zna skupo platit će
čitav život za njom patit će
postelja njena vrela je
al' duša sjeverna
ona će uvijek ostati kučka nevjerna
ej, da mogu vratit je ja
var'o bi ju ispod prozora
pa da vidi kako boli t
nakon pseudolalija
evo malo i vlastite poezije:
raspeće
razapeta na razmeđi svijetova
stojim i sagorijevam kao svijeća
stijenj koji drhtavo tinja dok dogorijeva
zapravo je naša neostvarena sreća...
Busted flat in Baton Rouge
Headin' for the train
Feelin' nearly faded as my jeans
Bobby thumbed a diese
Kao svi su u nekom zimskom, post prazničnom bluesu... Najbolje je da svi fino odhrčemo do proljeća.