LJUBAV POCIVA NA PLANINSKIM VRHOVIMA,IZNAD DOLINE RAZUMA...ONA JE UZVISENO STANJE POSTOJANJA,NAJVISI VRH ZIVLJENJA!
MI SMO POPUT ANDJELA,ALI SAMO SA
JEDNIM KRILOM I POTREBNO NAM JE
NEKOGA ZAGRLITI KAKO BI POLETJELI
MI SMO POPUT ANDJELA,ALI SAMO SA
JEDNIM KRILOM I POTREBNO NAM JE
NEKOGA ZAGRLITI KAKO BI POLETJELI
Ova pjesma nije hit,
Ova pjesma moj je krik,
Ja ti s njom dizem spomenik.
Sve nas na tebe sjeca sad,
Mrzim to kad se umre mlad.
Nema vise brata mog,
Moga brata jedinog,
Nema vise uzeo Ga Bog.
Moj prijatelj otvori jednu od ladica koja je pripadalanjegovoj zeni. Izvadi jedan zamotuljak u rizinompapiru i rece : " Ovo nije bilo sta, ovo je nestospecijalno.". Odmotao je paketic i odbacio papir, ionda se duboko zagledao u biranu svilu i cipku.Ona je ovo kupila kad smo bili prvi put u NewY
Nagasaki - egzhibicionistica po imenu Saki
Kabul - Dalmatinac koji sliči na bika
Sidney - dalmatinska naredba za sjesti
Belfast - brzo zvono
Sarajevo - nazvati Saru volom
Zenica - zjenica na srpskome
licemjeri - estetski kirurzi
origami - žaliti se na mučninu neke bliske osobe
herpes
KRAJ LJUBAVI..... POČETAK NOVOG PUTA
Ljubav čini da jednom osjetite da ste tako visoko, a onda odjednom se učini da je jedini smisao te visine brzi pad. A što se više pada, teže se ustaje...
Došli su dani kada sama pomisao na njega ne izaziva baš ništa u meni, ne mogu se sjeti
Evo pa da ja prestavim svoj blog i na iskrici. Iako imam jedan takav na linku http://bojajekriva.blog.hr još ću jedan i ovdje stvarati. Oboje će se koliko toliko razvijati neovisno jedan od drugoga. A o
Gledam ja tako te profile i razmišljam kome da se javim. Većina ih nema slike pa ne znam kome se javljam (ok, nema ni moj), ali to nije toliko bitno. Bitnije je kaj napisati u prvoj poruci i kome pisati. Možda se upravo javljaš svojoj srodnoj duši, a ti napišeš nešto
I pomislila si već da nestao sam u megabitima internetskih veza, jureći nekud prema središtu virtualnog svemira. Svaki ekran na kojem se pojavim, samo usputna je stanica prema mom konačnom cilju - velikom moru svjetlucavih informacija. U kojem individualne misli postaju nebitne, u kojem se elekrtoni
...pod hrastom...
Ne mogu objasniti misao koja mi ponekad proleti u trenutku, a vizija traje i traje. Baci me u depresiju iz koje tesko izlazim, izbaci me iz znanih okvira vremena i prostora. Baci me na put bez povratka. Put koji svi znaju ali nikad nisu sa njega skrenuli jer su uvijek isli dobro
\"....ja sam već od duše umoran, gazda, od bola koji čujem i osijećam. I umoran od života na cesti, sam kao vrabac na kiši. I nikada ni prijatelja da mi kaže odakle dolazim, kamo idemo ili zašto. Umoran od ljudi koji se ružno ponašaju jedan prema drugome.
 
Molim oca mojeg djeteta da mi se javi.
Neka ne misli da ne znam tko je.
Dajem posljednju priliku da se sam javi,
dok nisam s njegovim imenom izašla u
medije!
mislim da sam zaboravio neke sitnice i da je samo globalan događaj ostao pohranjen...i iskočim iz cipela kad me nešto podsjeti na nešto...trzne me i zgrči želudac...umre sve u meni...nisam siguran ,ali mislim da mi jedino svjesno prijeđe preko jezika ,u tom trenutku, ono...jebote... kud su prošli da