Prestajem brojati dane u njima te neće biti.. ni danas niti sutra, niti onaj dan tamo, znam… Priznajem još jedino noći…tamo te prepoznajem po hodu, po stisku ruke po pogledu i osmjehu, da to si ti…Čuvam uspomene na sve trenutke kako bi ih mogla noću otkriti mjesecu i zvijezdama žmireći od stvarnosti
Autor: daca_ 
48 god | 22.01.2011. u 13:37 | Komentari: 0
Šta vam je bitnije da vam voljena osoba bude dobra u duši ili lijepa po izgledu..
Autor: samo_znatizelja 
59 god | 20.01.2011. u 14:00 | Komentari: 9
eh da mogu
ko vitez doći
umjesto mača,
sa srebrnim štapićem
obrisati suze
sa obraza tvojih,
pa
ko majstor kista
ucrtati osmijeh.
Dugo , dugo me nije bilo ovdje ... falite mi ...katastrofa....
Šetaja sam sajtovima ...slušala muziku ...bila na fejsu ...i ostalim društvenim mrežama ...
Pocetak zanimljiv ..svi sa slikama ..familijama ...tracevima pricama i ljepo je sresti nekog
koga dugo nisi vidio ...ljepo se malo procakul
Autor: snjeguljicai7p 119 god | 20.01.2011. u 3:31 | Komentari: 6
http://www.youtube.com/watch?v=bOs3wBAfwMo
Autor: Pixiebob 55 god | 19.01.2011. u 19:54 | Komentari: 0
Jedna jedina poruka nagnala me je da razmislim dobro. Samo par riječi..." Ti mora da si jako volio..". Moram priznat da u biti kad bolje razmislim i nisam nego jednom zavolio.Jako,strastveno,iskreno...nježno.Volio sam i možda još volim.Biram osjećaje.Prostirem ih na stol pred sebe kao najb
od 20 pa do 30 neka me ostave na miru....i ne javljaju se....ako razumiju to...
Naši igraju utakmicu na nekom prvenstvu i ne kidaju mi živce.
Ništa nije kao prije.
nemojte puno papati...........
Autor: DobolainazD 34 god | 25.12.2010. u 18:25 | Komentari: 0
Dodirni me,
bilo
gdje i bilo kad.
Dodirni me samo,
I bilo što mi tada,
...U
trenutku istine uradi.
Ništa mi ne uskrati.
Pogriješiti
sigurno nećeš,
Jer sam ti spremna,za uzvrat,
Čitavu sebe
zauvijek dati.
Ako mi dodirneš srcem srce,
Molim te,
cijelu
me onda pozlati.
Autor: billie_jean_ 52 god | 10.10.2010. u 21:15 | Komentari: 6
Ruke su mi nestašno plazile po njegovom tijelu, zavlačile se pod rukave, otkopčavale gumbiće košulje… spuštale se do prepona… On je vozio i kao da nije pridavao ni trunku pažnje onome što radim. Otkopčala sam mu pojas, rasporak i zavukla ruku u njegove hlače, a on se samo nasmiješio na to i nastavio
Autor: sofijaa27 44 god | 13.01.2011. u 22:10 | Komentari: 4
Eto još sam zaposlen dva dana.Početak jedne Hrvatske priče,i što sad pitali bi mnogi.Nitko se ne pita dali je to početak ili šansa za neki novi početak novo poglavlje životnog romana što ga pišemo sami i uz pomoć drugih.Eto ja sam sretan kao možda prije nekih petnaestak godina,kad sam krenuo u život
Autor: snupyx 51 god | 12.01.2011. u 19:27 | Komentari: 0