Captain's .log stardate 02092003

...
"Sjećaš li me se Jabberwocky?", reče Peccatur gledajući ga pravo u oči, bez trzaja, bez pomaka. Zvijer Jabberwocky stajaše poput stijene pred njim, masivan i zastrašujuć, zaklonivši Peccatura poput malenog ništavila u vlastitoj sjeni. Njegov pogled, krvavo crvenih očiju ulijevao je strah u kosti, čeljusti oštrih poput noževa, dozivao je led u srce,a pred teškim kandžama bi se i najstariji hrast polomio poput ništavne, trule grančice. "Sjeti se glasa koji te pratio kroz tvoje pohode! I pogledaj si ruke krvave! Što si to učinio Jabberwocky? Znaš li otkuda dolaziš? Znaš li kuda ideš?" viknu Peccatur, no još se jeke njegova glasa ne rasplinu, već Jabberwocky zamahnu krvavim kandžama, te ga ponese i svom silinom baci u stijenu. Peccatur udari tijelom svom silinom u kamen, te padne u grču... Smiri se jeka Jabberwockyeva glasa, vjetar utihnu i nasta tajac... Ležao je tako Peccatur pored stijene, jedva se pomičući, te lagano glavu okrene ka zvijeri...zvijer bijaše potpuno tiho, te gledaše prema šumi... Tihi tajac prekinu zvuk kapi kako pade na pod... Peccatur okrene glavu, te vidi suzu kako njezno utječe u zemlju...velika zvijer daje i velike suze...veliko srce skriva i veliku bol...te narastu i velike kandže da bi je obranile... Okrenu se lagano Jabberwocky, te golemim, ali tišim koracima dođe do Peccatura, kao dijete pokušavajući ne probuditi roditelja, te mu nježno, vrhom oštre kandže pomakne glavu i pogleda u oči... "Ne znaš", reče... "Zvijer nije zvijer jer želi biti", reče, te sklopi oči, "zvijer je ponekad zvijer jer mora biti...". "A kukavica je onaj tko krvlju brani uplašeno srce..." reče Peccatur, te ga tužno pogleda...
Zvijer se okrene, pogleda ka nebu, te prema Peccaturu... "Moli Boga da se više ne sretnemo", reče, te se zlobno nasmješi, oči mu krvavo zasjaše, te stisnu kandže... Peccatur sklopi oči, te se stisne uza zid, sav prožet bolom, srce prožeto tugom za ovom zvijeri, što je nekoć bila od njegove krvi... Njegovi tihi jecaji bijaše nadglasani udarcima teških koraka dok se zvijer udaljavala...sve dok masivna silueta nije lagano nestala među gustim drvećem Nostramove šume...
...