69 tiroirs ili Sitnicarnica "Kod srecne ruke"
Sinoc se nije uspavala zahvaljujuci televizoru, kao sto bi to obicno cinila. Ugasila je svetlo i zagrlila knjigu koju je do malocas citala. Razmisljala je o gospodji Dimitrijevic iz knjige, koja, zahvaljujuci starackoj bolesti nije uspela da sacuva dostojanstvo. Ceo zivot gradimo ponos - recima, i nadasve delima, da bi nam pred sam kraj zivota, pred sam finis, nesto sto nazivamo senilnoscu oduzelo sve, jer kada ne mozemo da se setimo, izgledamo glupo i postajemo lak plen, zrtva svih poruga...a tek do juce smo znali sve, toliko podataka, datuma, geografije, uspomena...Sve odnosi vreme...
Potom je misli skrenula na svoju porodicu. Vec dve veceri je uzastopce razgovarala sa njima dugo. To nije cest slucaj. Bila je nostalgicno srecna. Zakljucila je da joj iznad svega nedostaje njen jezik. Mozemo govoriti tecno jos deset stranih jezika, ali oni nikada nece biti original, ostace uvek kopije, steceni refleksi, navike da glagol "biti" gradimo sa glagolom "imati", ili pak sa samim sobom, da pridev stavljamo uvek ispred ili iza imenice, zavisno od jezika...I opet se setila dospodje Dimitrijevic iz knjige koja nije zelela da otputuje zauvek za Buenos Aires jer nije mogla da ostavi "jedini jezik u kojem se osecala ziva". Jezik nisu tek samo puke reci, to je magija, ambijent, to su uspomene iz detinjstva, to je citav jedan svet nijansi, to je kucanje srca u istom momentu kada nam se neko obraca, jer razumemo svaku notu, svaki prelaz, obrt, pravi i preneseni smisao i ono sto nazivamo izrazima uctivosti...Jedino tu smo svoji na svome. Jedino to je Terra nostra...
Zeleci da vidi koliko ukupno ima poglavlja u knjizi, kako bi izracunala da li ce stici da je zavrsi do datuma odredjenog za vracanje u biblioteku, preletela je rasejano krajickom oka preko pocetka 69. poglavlja, poslednjeg, koje je ujedno i epilog, u kome se kaze: "Natalija Dimitrijevic je umrla tog utorka ujutru..." ...Osetila se sama. Uspela je da sastavi u sebi recenicu koja govori o smislu zivota, ali koje nije mogla da se seti sutradan ujutru, ni tokom citavog dana posle...
02.01.2007. u 22:31 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
... smisao života Montija Pajtona... karikirano :)... sve mijena jest... rođenje-put životni-smrt...uzgred... s. NG & Co :)
Autor: Vaya_con_dios | 03.01.2007. u 21:25 | opcije
eh, vcd, ako si nasao slicnost sa pajtonovcima, polaskana sam. :)i tebi sve najbolje u novoj, sto bi neki rekli, svaka ti se dala! :))) :P
Autor: Francaise | 03.01.2007. u 22:30 | opcije
... vjerojatno si htjela reći... po-dala... al isto te u dobroj vjeri razumjeh... te ti stoga ... đevojko FALA :)
Autor: Vaya_con_dios | 03.01.2007. u 23:09 | opcije