Captain's .log stardate 02092003

Gledam ove logove i vidim tolike sanjalice... Djevojke koje na tren nešto podsjeti, odnese, te riječi počinju istjecati iz njih tople poput paperja malog pilića... Zapitam se, da kako to da niakada ne vidim takve ljude oko sebe...tu gdje jesam? Kako to da nikada nitko ne pogleda u oči i kaže te potpuno iste riječi... Toliko je igara tamo vani...toliko nekakvih dvosmislenih besmislica... Svi su nekako povučeni, učahureni u svoje samotno biće, a prema van se nosi osmjeh koji žari i pokušava sakriti... Ne znam kada smo ljudi postali tako uplašeni... Kao da se svi povlačimo u sebe, bojeći se onih koji su nam blizu... Riječi meke poteknu tek kada se osjetimo najsigurnijima, ili zapravo najudaljenijima od svega što nam može donijeti zlo... Jer što su riječi? Ovdje, meni su utjeha...i to što pišem mogu pisati sa najvećom iskrenošću jer sam zapravo u jednu ruku siguran...i dovoljno udaljen... A sa druge strane su težina...jer dok ih nosim i dok težim za danom kada ću moći to sve govoriti osobi koja će imati dovoljno mira da ih primi...a i dovoljno srca da ih razumije... TO mi je zapravo jedina i najveća želja... Imati osobu kraj sebe sa kojom je moguće smijati se... Kraj koje ne moraš biti uvijek savršeno "pametan"... Kod koje se možeš otkačiti, odmoriti, opustiti...a ujedno i moći reći... Valjda osoba koja ima dovoljno mira da primi jedan isto takav...a i osoba koaj je dovoljno malena u svojoj veličini da je mogu uzeti u naručje, zaštititi, te će ona znati da je tu sigurna... Da je tu na miru... Od smijeha do tišine... Od nesporazuma do razgovora... I onih malih riječi koje govorimo pogledom...i oboje ih savršeno dobro čujemo... Zvuk tišine...zvuk pogleda... Zvuk koji najviše govori...

Lijepo zboriš. Sretno! Navijam za tebe!

hmmm...sretno!:))) i meni jedan takav molim...:))

svi smo u potrazi za čim i ti... za zvukom koji najviše govori i kada šuti - i kad su zvuci tišine tako jasni da nam je poruka koju daju tako bliska srcu i uzimamo je kao nešto što nam se moralo dogoditi - od malih riječi se sastoji naš život - kad to shvatimo, shvatit ćemo puno toga. Do tada, lutamo u svojim krugovima i... praivmo se "pametni" - "savršeni", a sve smo dalje od tih riječi. Samo smo .... ljudi.

Kolega ,dobro ti je napisan blog, ima u njemu nešto.. nikada ne znaš gdje te sreća čeka...vječno pitanje je kako privući osobe koje si opisao u weblogu, odgovor je jednostavan, budi ti najprije otvoren i iskren, produhovljen i tvoj magnetizam će privući upravo takve osobe koje si opisao, na druge ne možemo utjecati , ali na sebi uvijek možemo raditi...sporazumijevanja pogledom i sa malo riječi je znak duhovno usklađenih osoba...zaljubljenosti...puno sreće ti želim...pozdrav