Prozirna proza

Upravo sam zgotovio i pojeo ručak. Sastojao se od dva na oko pečena jajeta,dvije pečene kobase i salate od svježeg (hm) zelja. Donosim kratku recenziju:
Već na prvi,vizualni,susret sa tavicom, koja je bila postavljena na kariranu krpu pored laptopa, gladni će gastronom doživjeti ugodno iznenađenje. Hrana je bila aranžirana tako da je između dva pečena jajeta bila položena podeblja kranjska kobasa što je cijeloj kompoziciji davalo dozu erotičnosti. Druga je kobasa bila položena elegantno uz rub tave,ničime ne narušavajući prvotno opisanu kompoziciju,a ipak je nosila određenu poruku. Valjalo bi imati jednog u rezervi ne samo u tavi! - pomislio sam i sjetio se nekih situacija uz kiseli osmjeh.
Za početak sam odlučio početi s kobasom i mogu reći da je na prvo kušanje sasvim zadovoljila moja očekivanja. Neprijeporni mesni sastav govorio je o brižnoj izradi u tvorničkoj hali i pomnom odabiru mesa,kožica,žljundrica i konzervansa. Samozatajni masni dijelovi sljubljeni s nusproduktima mesne industrije topili su se u ustima,a papar je veselo peckajući upotpunio taj bogati okus.
Namočivši komadić kruha u blijedunjavi žutanjak,dok sam još žvakao kobasu,krenuo sam dalje. Okus jajeta me automatski teleportirao u toplu unutrašnjost međimurskih kokošinjaca obavijenih maglom i govorio je da te koke nisu nikada vidjele ni kukuruz ni svjetlo dana,bogami ni maglu,a vjerovatno ni jaje jer ga ispuste na pokretnu traku iza. Okus je bio neusporediv s ičime što sam do tada kušao jer ga nije ni bilo. Prstohvat soli je riješio taj problem i zadovoljno namignuvši psu (koji je glumio konobara zainteresiranog za kvalitetu hrane) rekao sam u sebi:MMM DA!-to je to. Nedovoljno pečeni bjelanjak, koji je prvo krenuo za kruhom iz tave pa se na nekih 15 cm predomislio i krenuo natrag, podsjetio me na skoru sezonu prehlada pa sam si uz ostale zabilješke o hrani u na ćošku  papira napisao: KUPITI MAXFLU! Na to je pas samo mudro klimnuo glavom i oblizao nos.
Salata od kupusa koji je neko vrijeme stajao u vrećici u frižideru te se malo "orosio" i omekšao,savršeno je upotpunila čaroliju okusa do tada probanih kobasa i jaja. Malo ulja,malo octa,soli i papra, pričalo je prekrasnu salatnu bajku ogulinskih polja,baš kao da je sama Ivana Brlić Mažuranić sadila taj kupus.
Od pića sam odabrao čašu vode iz pipe koja je svojim žućkastim koloritom laičkom oku odavala dojam gemišta. Kamenac iz vode fantastično se sljubio sa posljednjim ćoškom kobase.
Za desert sam se počastio redom šećerne table i tu je fantazija okusa upotpunjena. Slatki šećerni okus kakaa u tragovima i aditiva E498, povezanih šećerom, (i ljepenkom pretpostavljam), naprosto je pozivao na romantično druženje pod toplom dekicom.
Pročitavši mi vragolaste misli pas je pobjegao u hodnik, a ja se primio pisanja ovog posta još masnih prstiju.
Do idućeg čitanja ... DOBAR TEK ...

...hej, barbieri, kaj ima?... :))

hi hi hi... poetika.. o kobasama i jajima.. na iskričavi način.. što se čudiš što je pesonja otišao..

...ej, ti neki, neznam kad se zadnji put toliko iskeslebarila...sram te bilo... :)))

a niš ... barbierbrijem malo ... :)

pazi da ti ne dođu oni inspektori za uživanje..

pazi da ti ne dođu oni inspektori za uživanje..

...evribadi - pazi da ti ne dođu oni inspektori za uživanje...

he he ... pazit ću ... pazit ću ... zbor crnkinja iza mene: PAZIT ĆEEEEE,oh lord... :)

...nigruše gospeluše rekoše...otpjevaše...nešto...

slatko su ti...sljubljena slova...to je vjerovatno zbog masnih prstiju...hehe

hehe, tak sam se glasno smijala da je moja psica ustala iz mog kreveta čaaak i došla zabrinuto vidit kaj mi je

U sve me moš uvjerit....al da je bila samo jedna kranjska klobasa....jok :)

ček sad .. jel pričamo o mom ručku još ili ??? :)

scena o rastezljivom bjeljanjku me još proganja u dnevnim snatrenjima. Kak to moš jest, tj srkat???? Bum ti ja spekla jajca za prste polizat. Ja ne štedim struju :)

he he ... nećuuuu ... prošli put nisam mogao hodat tri dana ... :)

sva sreća da ja to nisam primijetila jer ionako predamnom uvijek pužeš hihihi :)

pred tobom pužem, iza tebe pušem ... sve je to okej ... :)

Ah...da...tak sam u kondi da me teško slijediti :)

ali kad čovjek uhvati "priključak" sve je lakše ... :))