Prozirna proza

        Govoreći o dobrim temeljima veze kroz prizmu ljepila i epoksidnih smola, ne mogu da ne primjetim da se većina današnjih ljepila zovu trenutna.Barem tako piše na deklaraciji.Trenutna vjerovatno zato što trenutno zalijepe,a tek nešto malo duže i drže. Naravno, površine moraju biti čiste,izbrušene,bez prašine, polirane i u savršenim uvjetima za spajanje.Tek tada i to ljepilo radi onak kak piše na deklaraciji. Nemarni, kakvi jesmo, uvijek se nadamo da nije baš potrebno ispoštovati sve preduviete pa stišćemo di treba i ne treba..na prljavo i prašno..na hrapavo,a često i na ostatke nekog prijašnjeg ljepila. Vrlo često i veću količinu ljepila nego je preporučeno stisnemo samo da drži bar malo duže,a zapravo time napravimo samo to da ne drži uopće.Trenutna ljepila lijepo opisuju i instant veze koje nastaju u današnje vrijeme gdje pokrpani lonci grle dijamante, stare letve se žele sljubiti s kositrenim vojnikom, demode vaze koje odavno stoje na tavanu požele si nakalemiti neki fensi dodatak u nadi da će zasjati novim sjajem.Sve kaj ostane na kraju je iritantna kora od ljepila na prstima koja se stvorila trenutno, pokoja fleka na košulji (često se onaj uski vrh sasuši pa iz jeftine tubice sukne na krivu stranu) ili ljepljiva fleka na duši na koju se rado lovi prašina i razne mucice.
Ako već moramo imati neko ljepilo koje će nam pomoći da napravimo lijepe temelje za vezu, onda bih ja molio onu jednu piksu bijelog Karbon ljepila sa dvije žličice male za razmazivanje (oh sweet memories). Ljepilo na kojem piše da je isključivo za papir i da ga nije preporučljivo jesti. I dajte mi hrpu papira raznobojnog i škare!! I nekoga tko ima dovoljno volje i vremena da radimo kolaž.Kolaž emocija, osjećaja, sjećanja,zajedničkih sitnica,boli,smijeha ...čega god.Ali da ga dugo radimo skupa. Dozvoljeno je i sudaranje glavama,svađanje oko pojedinih oblika ili mjesta na koje ih treba zalijepiti, pa čak i jurnjava škarama po stanu (ukoliko je u smislu konstruktivne kritike). Ali nek traje i nek se stvara.
Zato, kada me vidite da idem prema vama s kvrgom u džepu,nema mjesta veselju! To je samo piksa "old fashion" Karbon ljepila.

hehe, pričica je pričica, napose sa kvrgom u džepu. A i tih piksa ima različitih:-)))

hhha jako dobro. Ipak, moram nadodati... piksa karbon ljepila je dobra stvar, može napraviti najljepši kolaž... ali nema garancije, samo jedna kiša i kožaš se se smežurati, cvjetovi odlijepiti, papir upiti vlagu i smrdjeti. A vaza s tavana... može biti dragocjena

pa nekak se podrazumijeva da ćeš čuvati taj kolaž na toplom i sigurnom ak si se već potrudio ... ak ga već netko i smoči puhat ćeš ko budala u šarene papiriće sjećanja da se osuše ... :)) ali znam kaj misliš ...

znam da znaš. nema težeg zadatka, održati, sačuvati. a ja se pitam, ima li smisla i čemu?

uvijek možeš uzet škare i preduhitrit kišu i licemjerne kritičare sa strane koji žele dodati nekaj svoje na to djelo ...ak nisi sigurna da vrijedi ...

kribo, koma...(ili zasto je to jos jedna od prica bez pokrica)

ok ... mijenjam opis bloga ... :)

hahah Kribo, škrabice... nećeš valjda mijenjat lični opis?

Eh, da... nikome se ne da ulagati u papir, osim ako to nije Inina dionica

eh da, a opise cemo mijenjati prema raspolozenju...stej bjutiful, stej prolagodjen..

hm ... upravo nekaj pišem na temu Mijenjam život-ima ko duplić? :)))

kaki duplić? životinjsko carstvo? Lizekica, kaj si danas oštra... hahahahahah si ozdravila?

hvala, kompasica, dobro sam, nis manje nisam zaobljena nego obicno..:)

zaobljena? kaj ti nisi rekla da ti nemaš cice? mislim, imaš, ali male? kak to? hahahahahaha

našricena, radi sebi reklamu...meni ne treba:)

*kolutam očima* :)

hahahahah ne treba meni reklama...mene svi znaju :)))))

sorry, kribo..i ovdje kao i tamo moras, hm...biti prolagodjen..

znači nikak ... brišem vam komentare i to je to ... ;)

zakaj???

šalim se ... čak i ja sam dijelom prolagodljiv ... :)

vidiš.-.. tak je najlakše živjet, lelujat ko travka... a ne bit bambus. Pitam se gdje li je vitez sad. On je reko da je bambusov štap :))))

ah, kako god ... laprdajte dalje ... niš ne košta ...

ako te ništa ne košta, premalo cijeniš svoje vrijeme. sve nas košta, kamo god pogledali, što god pričitali, napisali, osjetili... sve košta. A ne mora bit u novcu.

pa ak imate potrebu i vremena ostavljat ovakve komentare onda ni vrijeme na cijenite ... nekak brijem ... :))

Fuj kak mrzim riječ brijem, brijati... ja svoje cijenim... uživam u ovome.

dok uživaš čak i dok mrziš kaj pišem i ja sam zadovoljan .. ;)

hahahhaah vidiš, bitno je zadovoljit muškarca ;))) ma zezam se, nemoj bit ozbiljan. volim šalu

je se još uvijek šalim ... :)))

ooo pa mi smo onda već i prijatelji ;)

ajd ... evo ruka pa nek bude tako ... :)

jesi pljunuo? :))))

pa ne prodajem ti junicu jebemu!! :)))

naravno da ne... ali ono, za vječno prijateljstvo, dok nas ukidanje iskrice ne rastavi :))))

ne želim biti zli prorok ali onda nećemo dugo ... he he .. :)

već si našao ljubav do groba???? jaoj, zakasnih...

eto ga na sad ... jesi bambus ili travka ?? :)

babus... uvijek.

babus domestica vulgaris?? :)

uh, ono vulgaris me, ne znam zašto uijek podsjeti na stidne uši... fljak :))
odo radit...

je ..a lako se i ispire.. i ne ostavlja nikakve fleke..

Bolje su puzzle, tu ne treba ljepila. Prsti ostaju čisti i nema nepotrebnog smrada (ili mirisa...ovisi o ukusu). Ponekad komadići i ne pašu najbolje, treba ih malo pritisnuti, pokoji komadić se i slomi, a ima ih viška...da...Možda i slika nije onakva kakvu publika očekuje i odobrava...Neka...ostat će jedan okvir viška (nekome će zatrebati), a mjesto na zidu nek krasi katolički kalendar (u nedostatku postera od Michalea Jacksona). Svako slaže svoje slike, ponekad tako malene da ih možemo nositi jedino u novčaniku, bez da za njih itko zna, a ponekad velike poput jumbo plakata. Najljepše su ipak one koje i bez uokvirivanja nikad ne zaboravimo.