Prozirna proza

Prozor od kuhinje gleda mi na kosi, crijepom obloženi krov susjedne zgrade. To je jedini takav krov u susjedstvu i inati se ravnim,monotonim plohama okolnih zgrada. Za razliku od ovih s ravnim terasama gore, koje su prepune antena, ovaj je lijepi crveni i krasi ga nekoliko dimnjaka, većih ili manjih.
Ne znam da li je stvar u boji ili dimnjacima ali na tom se krovu okuplja sva krema okolnog golubljeg života. Svi dolaze tamo i uvijek je vrlo živo gore. Na ovim ravnim, terasastim krovovima nema ni jednog. Očito nisu IN po nekim standardima na golubljoj sceni.
Neki su se pernati fakeri okupili oko glavng dimnjaka i zadovoljno vrte glavama gledajuć druge s podcjenjivanjem. Oni malo manje zimogrozni su na maloj distanci od dimnjaka ali su zadovoljni s toplinom crijepa i stoje tamo našušureni. Tek neki od njih sa zavišću gledaju prema onima koji su skroz uz dimnjak ali ne poduzimaju ništa. Samo si guguću u bradu tko zna što. Ima i onih koji su na marginama i sjede skroz gore na gromobranskoj traci na vrhu krova. Uvjereni da je bitno što su iznad svih, zanemaruju i vjetar i zimu koja ih gore šiba. Malo se zanjišu sa svakim novim naletom vjetra ali uvijek nekako ulove ravnotežu. Ako nekoga i prevari toliko da se nemre više nožicama održat na metalnoj traci, on napravi krug oko zgrade i vrati se uvijek na tu traku uz gugutavo objašnjenje: " To sam baš i htio. Išao sam đir protegnut krila." Nikada ne slijeću dole niže bliže dimnjaku gdje je toplije.
Za razliku od njih, koji nemaju tih afiniteta, ona grupa koja je na maloj distanci od dimnjaka jedva čeka da se neki od ovih koji su tik uz topli dimnjak, posklizne po mokrom crijepu da brže bolje uskoči na njegovo mjesto. Svi se malo uskomešaju kad dođe neko iz nižeg staleža ali ih toplina uskoro opet omami i igra se nastavlja. Onaj koji je odsklizao mirno čeka svoju novu šansu malo dalje. Rijetko koji od oih koji su okusili toplinu dimnjaka odustane od toga pa ode do onih gore na gromobranu.
Jedan, očito bolesni, puzi prema rubu krova i nitko ga ne primjećuje. Ni oni ugrijani, ni oni malo dalje od dimnjaka, a pogotovo ne oni gore koji se igraju s vjetrom. Ne mare što je raširio krila i njima se podupire o crijep jer zna da nije više sposoban poletjeti kada prijeđe rub. Samo mu se gugutavo smije onaj jedan koji je uvjeren da je prevario sve i na vrhu dimnjaka se grije ošamućen dimom koji suklja van. Potpuno nesvjestan u svojoj pernatoj blentavosti da je on sljedeći.    

ma siroti.

Ubaci kratki dijalog, i eto ti basne! :-)) (Kribo, ti si genijalac!)

ah .. joj ...*zacrven* ... :) thnx

...dobar...

...bogat metaforama, lik...:)... vegin komentar, pogadja u sridu...

teeeenkju ... :)

jes, dobra priča, al možeš ti to i bolje;))..(nemojte ga toliko hvaliti, umislit ce se majstor, pa ce bit ka oni golub gore..ošamućen;P)

...da sam malkice mlađa, ...uf...ah...oh...:)))))imaš fino dozirani "ženski" senzibilitet na "muški" način....

eto na, odma pocele vrijedjat covjeka

:))

no dajte, dajte ... :))

kribo, kriiiboooo, KRIIIBOOOO...!!!( ajmo sad val, napraviti.. ruke... kreeenii! :))

no dobro sad ... sve vas koji ste mi se javili i rekli da je kraj tužnjikav sa zadovoljstvom izvještavam da je kompletno društvo odletjelo do obližnjeg parka kad je roknula prva petarda bačena rukom navijačkog Boška Buhe iz kvarta, pa čak i onaj koji se krilima gurkao uz crijep... tko će ga znat, možda se samo razgibavao, radio tai-chi ... tako nešto ... :) cijela se skupina poput velikog pernatog oblaka sjurila u jednom pravcu, samo je onaj nadimljeni s vrha dimnjaka odjurio cik-cak u svom smjeru i pokušao sletjet na glavu susjedovom rotvajleru da malo odmori ... :))

ahhh ta današnja moda da sve mora imati sretan kraj...a uz šta ćemo onda gorke suze liti??:DDD