Prozirna proza

Ležeći pod toplim pernatim pokrivačem mislio sam na djeda. Ne, zapravo i nisam mislio na djeda već na djedove otiske u blatu pokraj rijeke. I na djedova pogurena pleća. Nije mi jasno zašto, kad god se trudim evocirati uspomene, a to radim često iz puke dosade, uvijek vidim djeda s leđa. Kao da ga i ne pamtim drugačije. Zbog dima cigarete koji se uvijek vukao za djedom, znam da je imao i lice. Djed i dim. Uvijek je kasnio taj dim za djedom. Vukao se lijeno za djedovim plećima kao i priče koje sam slušao o njemu. Djed, gorostas, velikih, pogurenih pleća sa prebačenom vojničkom jaknom čiji su se prazni rukavi klatili oko tijela blatnjavim poljem uz rijeku i ja malen trčkaram za tim plećima i uskačem u velike blatne otiske koje je ostavio za sobom. Nekako mi se čini da sam pola djetinjstva proveo prateći ga uz rijeku. Moj djed, osim što nema lica, nema ni ruke jer ne mogu se jasno sjetiti da je moj mali djetinji dlan ikada bio u dlanu moga djeda. Jasno se sjećam da sam uvijek ulovio prazan rukav jakne umjesto čvrste, koščate ruke kakve već imaju djedovi. Pomislio sam, ispod pokrivača na svoj trideset i neki rođendan kako se ja uopće ne prisjećam djeda već samo rijeke pored koje sam mislio na njega. Djed je tu bio jednako važan kao topola. Kao izorana brazda. Kao zvuk lepetanja krila divlje guske ili kao polomljeni šaš. Djed je za mene bio krajolik kojim teče rijeka. Nikada ga nisam upoznao....

Super! :-)

E pa hvala ... :)

Odlično, Kribo! TO je blog :-))

thnx vega ... eto kako neki komentari s prethodnog bloga mogu čovjeka natjerati da razmišlja o nečem dobrom ... :))

nisi upoznao djeda jer nisi imao sa 3-4 godine gorostasan rast .. kao djed.. ja se svoga sjećam kaad bi došao sa sajma u VG i u džepu mi donio pecivo koje je imalo miris duhana rasipanog po džepu ..nikada više, taj okus peciva s duhanom.. nakon njega.. ali to je moje sjećanje na njegovu ljubav ..

nisam ga upoznao zbog puno stvari ... a jedna je od tih i da je bio na krivoj, a zapravo pravoj strani svojevremeno ... lijepa je ova crtica s pecivom ...

imala sam i ja sličnog, znaš. bio je ogroman i dugačak, imao bijelu kosu. sjedila sam mu u krilu i učio me kako da se što glasnije derem. cijelo popodne. "da dijete razvija glasnice". susjedi su ga mrzili. :)

i moj deda je smrdil!

moj nije!

ma to je bilo ono kao, svi njupaju mambu

trat :))) glavno da ga ti nisi ... drago mi je da ti je ta dernjava i na prste udarila ... :))

eee... moj djed. nije on odgovoran za prste. samo za glasnice. (da tek to čuješ...)

neka, hvala .. ko da jesam .. :))

možda da prste probaš osjetiti, to bi bolje zvučalo..

neka, hvala .. ko da jesam .. :)) - velim ja opet ... :)

:)

fina ti je slika, djeda... može se opipati:)... valjda se djed ne bi bunio?!:)...

thnx mmm :)

krasno :)

Ovo je super! Preplatiš se na odličan blog i onda nakon par dana uz čaj zaviriš što ima novoga. Nisam ništa očekivao, a još sam se manje razočarao :)

jelda da je neznam.......? :) slažem se s tobom.

hvala vam ... :) (glasom Radimira Čačića u spotu zahvale nakon izbora, kratko i dubokim glasom) :))

http://www.youtube.com/watch?v=cHo--26P4Kk


pravi deda je krasna uspomena cijeli život....