Prozirna proza

S Andreom se viđam zadnje tri godine. Prije nje, viđao sam se sa Tamarom a prije Tamare viđao sam se s Anitom, a prije Anite viđao sam se saaa... još nekoliko djevojaka. Sve u svemu, gorko sam patio prije toga jer nikada nisam imao ženu i mislio sam , kad se domognem konačno ženskog tijela , konačno ću osjetiti bliskost s nekim bićem. Zapravo uopće ne vjerujem da će se to ikada desiti jer osim epskih egizbicija u krevetu, s tim ženama nemam ništa zajedničko, kao ni s ostatkom svijeta, uostalom.
U vezi s Tamarom osjećao sam se kao maleni đak koji secira žabu i sa neobičnim zanimanjem za nepoznato i prisutnim gađenjem promatra rasporenu trbušnu šupljinu životinjice. No, Tamara se umnažala strahovitom brzinom i uskoro sam imao osjećaj da ću nestati u mnoštvu Tamara koje su me opkolile. Svaka Tamarina rečenica umnažala se i poprimala lik Tamare. Čak i donje rublje koje mi je oprala i donijela čisto i ispeglano, bilo je satkano od tisuće Tamara koje bi me stezale i od kojih sam dobio nepodnošljiv svrab. Tisuće Tamara nanosile su mi tjelesnu bol i trošile kisik i često bi se u nekom čudnom stanju , na pragu nesvjestice , jedva domogao prozora . Napunio bih pluća zrakom i prestao disati sve dok Tamara i njenih tisuću kopija ne bi otišle kući. Nekako, ni sam ne znam kako, Tamara je počela iščezavati iz mog života a jednog dana i potpuno nestala. Zadnjih nekoliko njenih replikanata riješio sam se tako da sam temeljito iskuhao rublje i bacio njene papuče u smeće.
S Andreom je stvar drugačija . Andrea nema sposobnost ispuniti prostor u kom živim. Ona je gotovo neprimjetna, toliko transparentna da ponekad potpuno zaboravim na njenu prisutnost.Ona je poput šare na tepihu koju ne zamjećuješ ali s ostalim šarama čini neku smislenu kompoziciju no sama za sebe ona je tek nebitna potka koju možemo iščupati no tepih se zbog nje same neće raspasti. Toliko nenametljiva da istresa perut s jastuka na kojem je noćila .
Jednom sam promatrao Andreina stopala koja su izvirivala ispod prekratkog pokrivača . Na palcu zalijepljen flaster i mrve crvenog laka. Potpuno strano stopalo koje kao nikada prije nisam vidio. Razmišljao sam koliko bih još puta morao držati njeno stopalo u ruci i koliko bi još puta morala okrznuti se njime o moje tijelo da bi prepoznao njeno stopalo kao nešto poznato, srodno. Tko zna kamo hoda to stopalo i kakve je pute već prevalilo, čemu se čudi, što ga plaši, u čem uživa. Kako je izgledalo u majčinoj utrobi i onda kada je po prvi puta osjetilo tvrdo tlo. Trne li od hladnoće koja probija iz asfalta u čizmici od umjetne kože dok čeka gradski prijevoz i jeli mu sad udobno ovako opuštenom i zagrijanom. Ništa ne znam o tom stopalu koje korača mojim stanom i na kom ostaju sitne ljuskice moje kože. Nije li takvo prepoznavanje strano i drugim ljudima ili jednostavno ne razmišljaju o tome kao nečem važnom. Ja nikako ne mogu zanemariti činjenicu da ni nakon tri godine to stopalo ne prepoznajem kao dio tijela kojemu pripadam.
Stopalo se trznulo i zavuklo pod pokrivač kao da je naslutilo o čem razmišljam i kao da se prestrašilo hoće li moje misli biti okidač koji će pokrenuti proces njegovog nestajanja iz mojeg života. Na vrijeme povučeno stopalo pokolebalo je moju odluku. Kao da se igralo mnome puštajući me da se dovedem pred gotovo konačnu odluku a onda onaj zadnji tren, presudan moment koji traje toliko kratko da ga se kasnije ne možemo ni prisjetiti, mijenja položaj i nestaje pod pokrivačem ostavljajući me pred nedovršenom odlukom.
...podmukao trik kojemu ću jednom doskočiti...

...hed end šoldz...niz end touz...

opako

ništa,ništa ... fikcija na djelu ...

jako dobro, sviđa mi se ono sa umnoženim Tamarama

kada bi neprimjetna Andrea znala što joj spremaš, vjerujem da bi odmah kupila šarenu posteljinu ili bar dulji pokrivač:)

i emotivni odmak

thnx ...

al nekako sam se prepoznala u Tamari. Vidim da griješim:)

svenizrijeku ... :)

ma da ni ne perem toliko.. sigurno bi govorila, a kad govorim ne znam stat, bemu! gdje se gasi jezičina?

Baš te pravo ugodno za čitati..

...buš došel na iskrica parti?... :)

angel ... hvala ... :)

:) nema na čemu zaista.. smo ti piši..

...i onda će jednog jutra u tvoju sobu ući..jedna ..recimo.."Katarina"...i sve će biti ..drugačije..... :-))..
..mirišljavije..plavije..bistrije...

nevr mor ... ne znam ni kad je to ... iskreno (ni iskričavo) ne vjerujem da budem ... ali tko zna ... ak odeš do pedikera i pravovremeno me obavjestiš, sve je moguće ... :)))

Katarina je sjebala i New Orleans di nebi mene ...

...kaj je pediker teklić?...ono, devetnajestog je...kak to nis videl...pfff!...

...pesimista jedan :-( ..to..mirišljavo mislila sam na ono u zraku..ne na nju kao nju..eh,eh..

ah nevr .. valjda zbog svoje posvemašnje samodopadnosti uopće ne gledam tam di treba ... zapamtit ću datum, ajde ... :)

fiju ... pa i ja sam mislio na Katarinu koja vitla zrakom ... :)

...na ti...da se ne spogubiš...bože, božeee...

https://www.iskrica.com/events.php?event=1

...i tko spominje parti?..Iskrica parti..to bi bila fora...ali kako ćemo?po gradovima...ili centrala..recimo uuuuu Vinkovcima :-)))

ne znam još oko tog partija jebemu ...dvojim .. razdire me naprosto ... ako se pojavim ovako prezentan srušit će se sav svijet koji ste do sada znali ... a to ne bih želio ... :)))

...pa nemoj se jako "sredit"...budi onako...i nema problema :-))

aj dobro ... :))

...a opet ako se "nesrediš"...a Katarina bude tamo?..hm,hm,..bolje se uredi...pa makar srušio sav naš svijet :-))

dogovoreno ... puštam brkove od danas ... tak nešto ... da budem faca ... :)

brijem da bi andreju trebal naucit mnozit:))

OBJASNI! (glasom Big Brothera)

..loša ideja..80%iskričanera ima brkove(mislim)...moraš biti originalan...da svi znaju da si to "ti" :-)

a kaj treba velikom bratu objasnjavat?:)

naravno fiju ... pojavit ću se u punom sjaju, a dugo nakon partija moje će se ime šaputati s dozom opreza i pritajene romantike zbog moje opake naravi ... :))

điz...molim te bože...neka radije čitav život ostanem solo..nego da mi pošalješ muškarca koji bi na ovaj način promišljao o meni...i općenito imao ovakav vid 'bliskosti'!!!...btw..zanimljiv post!

haha.. sviđa mi se priča :)))

...opaka narav grrrr...vauuu..vidjet ćemo...ili nećemo?...kažu samo oni do 39.te..glupost...ili jesmo ili nismo...iskričaneri :-))

pamela .. pa ti si jedina skužila kaj je tu u pitanju ... :)) za nagradu dobivaš vikend pod prekratkim pokrivačem ... čestitam!! :)))

shea ... thnx ... to je jedini ispravan komentar ... one koji su oprečni tvome sam obrisao .. :)))

hahaha.. a da? pa sigurno. ča će oni tebi pričat, jel? (andrea je poput šare na tepihu.. to mi je hit!!)

previše mozga, premalo srdca..naravno, interkranijalno punjenje evidentno je u odličnu stanju; pitanje je jel itko vidio njegvo srdce..

oh mila gospojo "ona" ... kako lijepo uočiste koronarni defekt autora ... :)

prispodoba: prometalo se može pokvariti samo onome koji ga imade.

zaboravila sam da sam ovdje nešto komentirala...pa sad uvidjeh da me čovjek časti kratkim pokrivačima! Hvala...ne treba. Ne podnosim ništa kratko!

i čisto je prometalo produkt bolesnog mozga ... ;)

oh Pamelo ... pretpostavljam da će, u tom duhu, i tvoj boravak ovdje potrajati ... ne nadam se tome, da naglasim, samo pretpostavljam .. :)

aj ne filozofiraj...jednog glup-glupljeg već imamo! :)))

kirbi.. ti si neki opak tip, a?

he he ... oprosti ... znam da te imamo tu ... :) sam sam htio biti dobar domaćin bloga i sad mi je već zlo od tolike pristojnosti ... odustani dok je vrijeme ... ;)

shea nije .. ja sam ti super ... :) ono ...

sat emocionalne anatomije..tema seciranje detalja:)) hmm opako...

vidi se da znaš kaj pišem ... :)) thnx ...

da. super si :)

Ja sam se prije viđao, a sad više ne, možda onako u prolazu, ali Tamara Obrovac stajl, da me ne zamijeniš sa Meri Cetinić ili, božesačuvaj, Parni Va`jak...

Sad smo skupa tako ritko, ma se tišin bit ce boje/ kad te vidin zasja svitlo, ti me gledaš priko voje.
U životu sve se minja, uvik nikor sriću priči/Još san žena, nisan stina, čuvan za te nike riči ...
U prolazu ...

Puše jugo, triska bura i bonaca dikod svrati/Još visoko stoji ura, ovo brime, ovi sati...
Pušti neka vitar nosi one naše zadnje riči/Svitlo sja u tvojoj kosi, tvoj me pogled i sad liči ...
U prolazu ...

Tebe i sad zove more, zvono tuče s kampanela/ Još mirišu neke zore, naša jubav srid tinela.
I dok sidin u kavani, sve jos tu na tebe sliči
Sve je isto ka i lani, isti judi, iste riči..
U prolazu ...

I dok čekan teku ure, ko zna ča i kome broje/Gledan nike mlade cure, nima veze, bit će boje ...
Svit je ovaj krcat zlobon, vaja ti na more ići/Ma bi prije tila s tobon da izminin nike riči ...
U prolazu ...


Živio ti meni, Mizar stajl, kot gradot, iljada i šeeset leta...

O kribo, kribo kaj si me splašil s ovom pričom. Ali vidim da su neke curke skužile spiku pa sam ju odmah i ja...
Sad mi je lakše :)))