HIPOKRIZIJA

u ulici 150. brigade srećem se za istim stolom. a birtija se zove samo...birtija. prvi put kada sam u nju ušla, nisam tome pridavala pažnje. drugi put sam znala da je to ona. ista birtija u kojoj sam jednom, prije tri ljeta, nakon poljupca u vrat...za istim tim stolom, poželjela čovjeka. zar sam morala proći puni krug i vratiti se istom mjestu? nisam ga ja birala, ono je izabralo nas. opet smo na početku. sa svim svojim strahovima. on se boji jer nikad nije, a ja se bojim jer tako dugo jesam!
naši strahovi se sreću, zagrle i odu...dalje. ovih dana sam se često vraćala jednom imenu, valjda asocijaciji na čovjeka? danas kada spominju kako bi trebalo voljeti ženu, baš njegovo ime mi opet dolazi. bilo je to jedno ime iz ulice 150. brigade. tada nisam znala da je to ime ostavilo traga kao najljepše ime mog muškarca. nikad prije, nikad poslije niti jedan me nije volio tako i toliko na moj način! koji je bio i njegov. i upravo je čino tako i toliko kako sam negdje ovih dana pročitala (mislim kod meije) što bi trebao on činiti? zašto te boje i godine upijamo tek kada minu? zašto ih ne uspijevamo zadržati? zašto se tako često prave stvari događaju u krivo vrijeme? ili zašto su krive stvari (postupci) u pravo vrijeme? rekao si mi da mirno spavam, jer ne spavam! večeras, jedan drugi ti. jer ni ti ne spavaš. jel taj početak našeg nemira znači mir za mene? mir za tebe? ili je i to samo prolaznost ravne crte dok ne dođe do...kruga?

a čuj..mislim da je vrijeme da se pomiriš da stariš.
napisala rujanka blog o tome da stare žene ne trebaju žuditi za mladim muškarcima. to je onak, malo degutantno.

pa kad smo već kod godina, zvjezdo...ovaj puta upravo imam posla s...vršnjakom! nije nešto, al je prvi put..pa veseli!

jednostavno, umjesto što zvjeraš za ovima na bicu, osvrni se na šahiste. i u šahu ima ljepote, vjeruj mi.

pametan lovac lovi ono što može uloviti..:)

reklo bi se, bolje vrabac u ruci, nego zec u šumi. ili tako nešto.:)

hm...poanta je u 150. brigadi...a nije bio bic već bajk...a slažem se zvez s tobom da je bolji vrabac u ruci...golubove ionak baš ne volim.

i kaj di je sljedeća rečenica tvoga monologa, zvjezdo ?

a kad smo već kod šaha, nekoć davno sam bila majstorica u šahu...dapače, uredno igrala na turnirima...dođe mi da objesim neku fotku iz tog doba...ona, zamišljena ko boris spaski!

btw bicikli mi nikad nisu bili nešto, iako mi je jednoć kćer za dečka koji mi je vozio bic rekla...mama, baš je kul imati dečka kaj vozi bic!

bajk se od bica razlikuje po čemu?
a monolog od recitacije?
ali samo polako, obje.:)

a zvez znaš, imam ja lovačku pesu i iz toga bi se dalo zaključit kak se i sama bavim lovom, but...šljuke, fazani i ostala trčeća živivina me baš nikad nije impresionirala. medvjedi uglavnom i nadalje spavaju zimski san. lavovi su mi dojadili jer neprestano riču...dikobrazi su tak bodljikavi...slonovi se baš ne snalaze u staklarni...hm...imal neka životinja koja je baš onak...po mojoj mjeri? ima, narval mi onak baš paše...ima dugačkog...nosa!

zemi si mravojeda. ima dugačak nos a usput i usiše bagove.:)

pa kolko se kužim bajk je (po naški) motor, a bic je bicikl...opet sve po naški!

kit narval je ipak plemenitija životinja! a k tome je sisavac...a oni su mi draži!

iako mi je i beluga draga...jako draga! podsjeća na dane....sreće. kažu kad pomiluješ kita da si sretan čovjek! istina, valjda je sličan osjećaj i kad pomiluješ...kitu? onak pravu mušku...danas je bio buket kita na blogu...istina, poneki cvjetak je bio povenuo, ali općeniti dojam je bio posve ok. opći dojam vrlo dobar. al sada idem u miran san...iz bloga!