HIPOKRIZIJA

Dugo već nisam jela te napolitanke. Sigurno imaju pojačivač okusa, jer sam ih pojela u hipu. Možda stoga što mi je kava bila ugodna, ali ne i fina. Kad bi barem postojao pojačivač...osjeta dodira! I kaže sugovornik meni, pa ti si prekrasna! Puno ljepše izgledaš u stvarnosti nego na slikama. I razumijem oduševljenje...fotke su ipak samo fotke. A dugo već nisam bila na nekoj kavi. Imam običaj kada imam neku priču ne ići na iskričave kave. A kako je priča trajla dva mjeseca, očito je bilo vrijeme da i završi. Kao i svaka priča. Istina, još stoje bež ruže u mojoj vazi a stigli su i klinčeki...onak nježni domaći. Ah to cvijeće, dulje traje ono u vazi nego moje veze i priče? Danas sam opet tiho plakala, iako me nije imao nitko čuti! Ne zbog ove moje priče već zbog mog mr perfecta! Neki ljudi uđu u naš život iznenada i odu i prije no što su ušli. Ali, ostaju trajno u nama...više kao žudnja, čežnja, želja. I možda baš zato što nisu ostvareni, zato što ostanu u nama jer se nismo potrošili takvi neki...zato ih teško otpuštamo iz sebe. Najteže se oprostiti od sebe! Najteže je i oprostiti sebi! Kako oprostiti sebi čežnju? Kako uzalud čeznuti? A kako biti bez čežnje? Možda sam previše pojela napolitanki...i previše pojačivača...osjećaja. Pa osjećam tebe čovječe najviše, a rekoh ti da si...jadan! Nije lijepo nikome reći da je jadan, a kamoli nekom tko nam je važan! No, kako okvalificirati kad okljastiš sebe, osakatiš svoje emocije i postaneš netko tko nisi. Ili je možda jadan onaj tko ih ima? A nema ih i ne može nekome, kome...pokloniti? Tko zna, možda kao što su izmislili pojačivače okusa, možda izmisle i stroj koji...smanjuje emocije! Meni recimo treba takav stroj. Nekom drugom, možda upravo treba neki drugi koji pojačava? Jebena tehnologija svakim danom sve više napreduje. No, Jadro keksi su tak zakon...sjećam ih se iz mladosti...iako mi se čini da su tada bili s pravom mjerom. Kao i moje emocije. Nikad ih nije bilo previše a niti premalo. Kao i te godine sreće. Tada sam znala stati...prestati! pojela sam jedan red i otišla svom dragom u postelju. Sada, izreda se cijeli red a postelja...prazna! Čak i kad je puna, ne poželim da takva i ostane! Željela bih opet poželjeti ja nekog? Koga mogu i imati? Koji hoće i može mene imati? Nikad nisam voljela upitnike, jer je to značilo da slijedi...odgovor. I točka.

Ak je dobra atmosfera...sve ide

atmosfera je...dekor! a ne volim kad se probudim nakon dobre klope, mjuze, cuge da mi ostanu samo...zavjese!

Ah, ti bi se budila uz nekoga...hm,

A bar su napolitanke bile dobre, i to je nesto:-)

Jadro napolitanke su super!

da, slova...ne bi vjerovala ali upravo one su mi izazvale ovu priču! no,sada mi je muka u želucu...od njih. kao i te priče!

tako je to kad ne znaš mjeru! ili kad znaš, al svejedno...pretjeraš!

btw vidim slova da ti nisi ona, već on?

jarče, znaš kaj...nakon dva pokušaja (bezuspješna) baš i ne bi..svaki dan? al, ponekad često...zašto ne?

He, he...i volim dobru atmosferu

i ja...dapače, ona je rekli bi pravnici..prethodno pitanje!

I što ćemo sad?

ništa do li otići u...krpe!

bez atmosfere, se razme...jer u krpama nema atmosfere!

Imaš pravo. Kasno je za sve...

tako je kasno, da bi moglo biti...rano! reće šekspir u jednoj od svojih bajki! ili to bje grim u svojim pričama? anyway, jebeno je ući u krpe bez atmosfere a znaš da hoćeš, možeš i....

Ja to riješavam čašom crna vina...

i stalno mi zamjeraju moje točkice...a tako rečenični niz odaje dojam da ima...još! točka je ipak samo .

čašu crnog vina riješila sam uz ručak, kao i svaki dan! ne volim se ponavljati, osobito s večeri...jer ne večeram!

btw slova...a kako se rješavaš sebe?

Po koji put si čovjek može dopustiti neke stvari...recimo jednu večeru uz bocu vina

Sebe steraš u kurac!

A može i na...

ili napišeš sve poruke koje si kanio...a još k tome kad ju i pročitaju svi kojima su namijenjeno...reklo bi se da je dovoljno...utrnuti luč.
a za laku noć eto zgodna mi ova moja posljednja poruka koju sam poslala netom na pvt:
"mi savršeni težimo savršesntvu...no, jebeš
savršeno nesavršenog čovjeka! i ženu...reče
da nam nedostaje onaj drugi...i to jest zajeb
cjeloživotni!"

p.s. ovo na mi se jako sviđa, no ne bi vjerovao kako je to ponekad gravitacijski...neizvedivo!

Sve se može kad se hoće...mislim da je to iz Modre laste

ja sam radije čitala...radost...male novine...lasta je doletjela poslije!

noć, lastane!

Noć :)