HIPOKRIZIJA

ponukalo me neko mjesto, nekog bloga, neke iskrice...lako je mlatit tuđim kurcem? tada su koprive iste ali kurac tuđi! pa tako se nitko neće izrugivati od sela mojeg malog (mislim na velegrad gdje su se rodili, odrasli, obljubili ili bili obljubljeni). dapapče, detepenci (u koje i sama spadam), doseljenici i ini do...uvijek i vazda će se izrugivat upravo onom kaj je staro, najstarije..kaj je pače dokaz postojanja tih i takvih prije a ne poslije! a neovisno od tog i takvog mlaćenja, ja sam danas tj. jučer umlatila sedam traktata od poruka na temu...zašto da te ne odjebem? volim ova svoja sofisticirana prostačenja. ne znam što nalazim u njima (valjda odušak prema mojoj uglađenosti i uljuđenosti koju pokazujem day by day urbi et orbi?) ili je to prokleti ispravan odgoj bez psovki i ružnih riječi, zakona koji se zove muškarac? ili je to naprosto sazrijevanje u čovjeku (da ne kažem truljenje) koje počima nakon prve polovice stoljeća? kako god i što god, sve to što izmlatite valja da netko i provari. voljela sam uvijek pisati. obračunati se. pa makar neprijatelj to niti ne znao. niti čitao. meni je bilo dovoljno da sam bojno polje načičkala...čičkovima! a nisam u fazi ratovanja. dapače, položila bih sva oružja. osim kurca. tuđeg, al svog!
(btw ovo je uradak na temu prostačenja i kako biti prost a da to ipak nisi)?

ajd mene fakat zanima koja je svrha psovki?

voljela sam uvijek pisati. obračunati se. pa makar neprijatelj to niti ne znao. niti čitao.

samo jedno pitanje :da li zapisima na blogu ratujemo sa nekim i obračunavamo se ?

petre..možda sami sa sobom? ;)

možda ne ratujemo, ali se definitivno opraštamo od nečega... a to je onda rat sa samim sobom, imaš pravo

za mlatiti svojim kurcem kao prvo treba imati kurac

prilagodba je osnova preživljavanja..
i na blogu..
ne nužno i promjenu..:)

ane, ajd ti meni reci zakaj svatko čita (a nije čita) svoju priču u mom blogu? to mi nikad nije bilo jasno....jer kad čitam komentare imam dojam da je svatko mogu priču drugačije shvatio...uzeo ono kaj mu paše. pa sam eto i ja sebi uzela jednu krišku. iako sam danas htjela pisati angažirani blog. dugo već nisam. o tome kako ovo društvo svoje majke šalje da rade od ujutro do navečer a onda njihova djeca pljačkaju to isto društvo od ujutro do navečer! pa se pitam...tko je tu lud? valjda ja koja svaki dan to moram gledati, lliječiti i vidati rane...ljudima, državi, društvu! a da pri tome nisam niti sama...zdrava!

i to se zove mlatiti...tuđim kurcem. iako u konačnici, ta ista država iako uzme danak i naplati to što netko radi, opet taj isti novac da na rehabilitaciju tih maloljetnika, ovisnika, lopova etc....i gotovo da se pitam kaj je tu kurac a kaj kopriva? btw uopće ne prostačim jer tema je tako teška, mučna...mučka gotovo!

i sad bih ja trebala odgovoriti nekoj meiji, nekom petru od pana ili kome još? zašto sam ljuta što ljudi nemaju muda biti to što bi trebali i što je ova država nije ono što bi mogla i trebala!

hm..valjda zato kaj iz bloga nije bilo čitljivo ono kaj si u komentarima navela..a i moraš priznati..bilo bi čudno da možemo čitat misli skrivene ..:)