HIPOKRIZIJA

jer svaki kurac misli da ga ima. i svaki kurac misli da je neki kurac. i zato kurac zaslužuje da ga svaki kurac stavlja u usta? mislim, verbalno! jer reći će mnogi da je štošta..zakurac! dakle, nikakvo! pa se pitam (ne sebe već vas) zašto je kurac tako podcijenjen? zašto ima tako lošu konotaciju tj. postao je sinonim za nešto loše, nikakvo, bezvezno? da sam muškarac zapitala bih se zašto mi je najvažniji organ došao na tako zao glas? a kako sam žena, to se pitam? jer osim onih mlohavih ćuna (koje i nisu kurac) imam posve dobra iskustva s dotičnim muškim organom! kojeg ime mnogi ovdje ne mogu niti izgovorit? a čak ga je i anić stavio u hrvatski pravopis! dakle, reklo bi se da sam pismena jer rabim hrvatsku pravopisnu riječ. no, kako neću na ovom blogu sačekati vaše suvisle odgovore na temu zašto je kurac danas tako profaniran i sinonim za loše, izrazit ću svoju sućut svima onima dobra kurca! btw nedugo sam imala posla s jednim posve dobrim kurcem...kako u glavi tako i med nogama! namjera mi je opet...jednom od ovih dana. dakle, živjela ta kurčevita razlika zvana...muški kurac! stoga ga ja ne podcjenjujem, dapače...kod mene je još uvijek na cijeni! ne ko kod šajloka, već sa svrhom i razlogom! (eto, mislim da sam posve razložno elaborirala svoj izričaj da je kurac podcijenjen, za razliku od popodnevnog o precijenjenosti). istina, mnogi će misliti da je količina komentara (cca 200 komada) argument, but...nikad nisam priznavala argument sile. stoga, kao i obično, sama sam sebi dovoljna! uz pokoji dobar kurac...o kojem sam pisala jednom od ovih godina...pa eto malo za podsjećanje!

"Ponekad moramo zatvoriti oči kako bismo jasnije vidjeli. I upravo se to opet dogodilo. Ovih dana jedan mi je znanac spočitnuo da nekako ne pišem zadnje vrijeme. A i abeceda je nestala. I bje u pravu. Ali kako sam ljubitelj istine, tek kad sam otišla u krevet shvatila sam da mi je on često bio inspiracija. Ne samo fizička. Već i ona intelektualna. Krenem spavati (normalno kad sama spavam) a onda se misli počnu rojit. I shvatim da sam večeras ostavljala dojam žene koja ima tj. nema sexualni život. To jest istina. Trenutna. Reklo bi se da već danima a možda i mjesecima živim prilično penzionerski. A kad tamo, nije da mi je još soba topla ali toplo mi je sjećanje na…nas. Koliko jučer…ili bje već prošao i mjesec dana oslonjena i nagužena na tvom barskom stolcu tvoje kuhinje prodirao si u mene svojim kurcem. Nakon dugo vremena jedan konačno dobar kurac. Bje to tako dobar osjećaj…kao kad nakon dugo vremena opet posve slučajno naiđeš na neki kolač od borovnice koji si davno, davno…negdje jeo. I zaboravio si sve osim okusa. A dobar kurac je poput dobrog okusa. Koji se teško zaboravlja. I baš mi godi sada razmišljati upravo o tvojoj kuhinji u kojoj smo završili posve slučajno. Jer plan je bio posve drugi. Trebali smo završiti kod mene. I ta epizoda od tvoje kuhinje i barskog stolca bje sve od nas. Istina, pokušali smo mi opet već isto veče, ali nekako nije išlo. Pa smo krenuli i slijedeći dan put izleta, ručka…pa i nekog, ovaj puta mog kreveta. Ali nije išlo. Bilo je tu još nekih pokušaja, ali od svega pamtim jedino (ili možda najviše) taj barski stolac tvoje kuhinje. I tvoj kurac. U meni. Bje prekrasno. A sve ovo pišem zbog večerašnjeg lamentiranja na blogu na temu svršavanja…moći i nemoći. Kako je mala granica između njih…a tako veliko…prostranstvo. U koje se mogu smjestiti toliki brakovi, veze, godine, mjeseci…muških i ženskih neprospavanih noći, dana, suza. Čak eto i mog večerašnjeg bdijenja. No, vrijedilo je. Dobar kurac je uvijek vrijedan toga. Još uvijek. Iako mi se čini ne zadugo. "
c/p by me...21/09/2010 (iskrica blog u nekim sitnim satima)