HIPOKRIZIJA

pitaš me što mi je na umu (to me obično fejs pita kad otvorim stranicu)? još uvijek isto. kako osamljenost izvire iz svih naših kutaka upravo onda kad zagasimo sva svjetla, kad pozdravimo zadnjeg prijatelja, kad otpravimo ljubavnika (može i u mislima)....na umu mi je ljubav, čežnja. što više izlazim sve više osjećam samoću. čopor te najviše podsjeća na...jedinku! ranjivu, snenu...još uvijek možemo trčati poljima. nisu ona tako daleko. jesam li još uvijek ona soseova luda:
"tek što si mi rekla:dolazim čekao sam;
kao što se želi puni mjesec ujesen,
da nam zasja nakon dugih pomrčina uveče.
-ja luda!"

ili mi je možda bliži kundera:"život je negdje drugdje" reče:

ljubav se ne izražava žudnjom za tjelesnim
sjedinjenjem (ta se žudnja odnosi na bezbroj
žena) nego žudnjom za zajedničkim spavanjem (ta
se žudnja odnosi samo na jednu ženu).."

still got the blues....
Link

jarunska kava? :))

aše, netko mi je šapnuo da si i ti trebao doći? eto viš kak iskričava kava u sitne sate djeluje?

da trebao sam biti nazočan i žao mi je što nisam bio jer sam imao neke obaveze no postoji i neki drugi put,zar ne ? :))

sara, samoća je ponekad majbolji prijatelj, ne postavlja pitanja.
a često daje i odgovore!!!