HIPOKRIZIJA

Kažu (a ne lažu, osim ponekad) da ak ti život na jednoj strani uzme, da na drugoj? Uvjerih se to ne jednom. No i toliko puta da nije tako. Tada ga pošalješ u p.m. a toliko puta već jesam da više nit brojim. I onda se po ne znam koji put uvjeriš da je upravo tak. Eto, jučer sam namjerila otići put mora. Kartu kupit navečer prije jednog sačekivanja na kolodvoru. No, tako to biva kada se sniva. Iako ljetovanje i nije neko, tek posjet frendu i rodnom gradu nešto dana. Bez psa to i nije to. Bez ljubavnika i dragog opet nije isto, gotovo kao bez psa ;). No, ponekad je bolje skupiti sve svoje i otići. No, očito mi nije bilo namijenjeno, jer u neko doba jučer kako su sve više padale ove kiše tako se sve više spuštali i vodopadi niz moje oči i glavu. Kažu da je prvi signal migrene titranje pred očima, onak kao da roniš kroz vodu! Pada tlak, muti ti se. Deja vu, toliko puta. I sve znam. Stavit noge u šok položaj (zato mi dizanje nogu nije nekaj jer me odmah asocira na taj položaj) i čekat? Obično je rezultat isti: bljuvanje. Moj ex mi reče da on nikad tak nije bljuvao ni kad se najviše napio. Nisam, pa ne znam o čem priča. Al jesam ovak trezna! No, prođe taj dan i eto me danas. Nisam mislila da ću u kratkom vremenu drugi put raspakiravati kofer, no i to je život! Neke stvari se uče i u drugoj polovici stoljeća. Osobito mi optimisti. No, kako mi se zatvorilo to jučer tj. danas sa putem tako mi se danas otvorilo indirektno. Eto, kćer mi dobila posao...ne onak prek agencije za mjesec dva već za ozbač. Volim kad mogu pomoći ljudima. O djeci se ne računa. Često se pitam da mora da je život dosadan ljudima koji nemaju djecu? Ona uvijek nešto hoće, moraju, trebaju...dok si živ! Uče nas kako ne biti egoist, no kao i obično svaka škola ovisi o đaku. Mene su recimo učile kako da budem ta! Često sam ljudima pomagala u životu. Mnogi su mi zahvalni. No, ima i onih kojima sam pomagala ali sam im potom i uzela to što sam im dala. Nevjerojatno je kako ljudi reagiraju kad im nešto daš, a oni misle da je to njihovo pravo? Potom se jako ljute kad im to uzmeš! Neki su čak i životom platili to svoje uzimanje a ne davanje! Tada im otmeš to svoje. Kak često znam reći a nije moje, svakom njegovo! Ima valjda nešto u tome kaj nisam otputovala? Možda trebam skupit snagu za idući tjedan...liječnika (rutinski pregled al nikad se ne zna)...sud. Hm, ovaj potonji mi ne da mira. Znaš, ono kad sve umre i odamre i ti nekak odahneš. Nema više! A potom odnekud neki kostur u vidu spodobe koja nit liči nit priliči...al, eto...ponestalo love za šoping pa hajdmo malo se namirit? Dobro je da je većina životnih priča iza mene. Nit prodajem nit se trudim drugima prodavat sebe. Osim nešto poslovno. Baš se pitam kako je nekim ljudima (meiji) svaki dan dolazit ovdje incognito? To valjda kad nemaš djecu, onda si tak uveseljavaš život? Večeras ću zgrabit pod mišku jedan merlot by rhone valle (trebao je otić put istre, but..), dopustit jednom frankofonu da dojde po mene i otić...hm...u Ameriku! Joe, i to je...život!
chris de burgh lady in red

Link

ja se sjećam samo jedne scene iz tog filma...:)
Kad su bili u zahodu i jedan kaže: "Joe, pogledaj, ne držim ga. Doktor mi je zabranio dizanje tereta iznad 5 kg....

ha ha vrbi...uveselila si mi dan! znaš ono kad nekaj ne očekuješ...a od tebe nisam očekivala da pamtiš takve scene? ti si mi onak...fina dama koja ne gleda takve filmove a kamoli pamti takve scene ;) no i to je život!

čašu vode i punu žlicu soli popij kad osjetiš da će te migrena.

hvala mamka...ja sam ti svašta probala, al jedino mi akupunktura pomogla! i razvod. nakon toga sve ok...umjesto jednom mjesečno, dva puta godišnje! podnošljivo...tek tolko da čovjeka podsjeti kak je mali med vlastitom...rigotinom!