Eh...

Kako je čudno biti ovdje nakon 10 godina (give or take) i čitati ove postove. Osjećaj je kao da ih je pisala neka druga osoba. Netko tamo dolje među komentarima jednom reče "sve će se srediti". I ja to govorim svaki dan. Uredno, bez greške :D
When life keeps throwing you curveballs, in time, you realise that it's kinda tiring to keep swinging, then you start ducking and after a while you just run your ass off out of the park.
10 godina kasnije, eto, popravila mi se gramatika i pravopis (yaaay!), navukao sam dosta loših iskustava (booooo!). A sada...status quo? Erm, I guess?

Mislim da mi treba mira. Leženi razgovori na suncu, uz kavu. Možda uživati malo u nekakvom skladu i unutarnjem miru koji ipak, nekako, nikada nije uspio nestati. Duga šetnja i miris prirode.

Da, tako je. Treba mi miris. Treba mi sunce. Mir.

03.12.2013. u 12:17   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

svima nam treba mir

Autor: azurna_kuglica   |   03.12.2013. u 12:21   |   opcije


popravila ti se gramatika?....
kako i ne bi ...kad...trč'..trč',pa nešto napišeš na hrvatskom ?! :))

Autor: sleeping   |   03.12.2013. u 17:34   |   opcije


Obrnuto je. U ovom sendviču, engleski je šunka, a ne kruh :D U svakom slučaju, cijenim "trč', trč'" umjesto "trkelj, trkelj" :))

Autor: Raz0r   |   03.12.2013. u 18:02   |   opcije


micek...onda ti je šunka debelo odrezana :))...mislim ..šunka za sendvič

Autor: sleeping   |   03.12.2013. u 18:07   |   opcije


Dodaj komentar