Ručkić krčkić

Dvije misli: Možda sam ipak trebala imati djece, onda bih skužila koliko su mi moji roditelji (ipak!) koristili; i Najteže je onima koji (si) stalno nešto moraju dokazivati.

Nisam otkantala one instrukcije nedjeljom. Zapitala sam se je li mi to zaista tako jako teško i je li odnos koristi i gnjavaže uistinu nepovoljan; pa odlučila održati još jedne i odlučiti nakon njih.

A ta mala mi je draga. Mala je ko govno, gdje je staviš, ondje bude; niš je ne zanima, niš ne voli, osim psa. Koji ne zna pod kapom nebeskom ništa, jer ga nitko od četvero ukućana ni ne pokušava išta naučiti. Tata je veterinar, majka novinarka. Pa kao što pas od veterinara nema ama baš nikakve koristi, tako ni mala od majke-novinarke niš nije naučila, jer ova, valjda, nikad nije ni pokušavala. Danas je trebalo napisati neki sastavak, a ja kategorički odbijam servirati gotov rad - nemrem ja nekog naučiti kako da dobije dobru ocjenu bez znanja, ali mogu pomoći da stekne dovoljno znanja da bi zaslužila dobru ocjenu.

I tak mi krenemo: gleda ona mene, ja velim, ajd, izaberi temu (ponuđene četiri). Joj, nemre, ne zna... Ne znam ni ja, velim, i strpljivo sjedim pored nje, u tišini. Napokon izabere, prvu. Pitam je što zna o toj temi. Ništa. A o drugoj? Isto ništa. O trećoj? Niš. O četvrtoj? Viš, zbilja, ima prijateljicu kojoj se dogodilo nešto slično... Ajmo!

I tak, nažvrlja ona dvije rečenice, ja pročitam i napišem joj 6 potpitanja. Odgovori ona na njih, onak, činovnički suhoparno, kao naša meija, ali bez pridjeva koji se uče na radionicama "kreativnog" pisanja. No dobro, ovoj curi su pridjevi bili zadani, pa velim, ajmo vidjeti gdje pašu i dodati primjere koji ih opravdavaju. I tak, mic-po-mic, napišemo mi sasvim lijep, štoviše dirljiv, sastavak. I sad je ja pitam, pa mama ti piše, ne samo članke, nego i knjige, zar nikad niste razgovarale o ovome? Ne. A jel voliš čitati? Ne. A jesi li pokušavala? Ne, samo ono za školu, a to je dosadno. Ja sam na tatu, veli ona. Je, vidi se po odgoju i zdravstvenom stanju psa (pun buha).

I u tom trenu mi sine slika mojih roditelja, tako gorljivih da ne ispadnu neznalice, tako željnih da saznaju, da ja naučim, da zbilja ZNAM, ali da ne pretjerujem, da ne gnjavim ljude tim svojim znanjima, da znam za sebe, za njih i za petice koje su svima razumljive, ali da budem dovoljno glupava i neznalica da bih mogla biti udavača koju netko još uvijek uspijeva iznenaditi... A znali su oni da ja znam više od njih. I strašno, strašno, duboko su se stidjeli zbog toga. Sad to shvaćam. I sad ih razumijem. Sad mi je jasno koliko sam od njih naučila, kroz to što smo imali dresiranog mačka, a nismo ni znali da je dresiran, nama je bilo normalno pokušavati, ajde Marko ovako, ajde ovo, ajde ono, nama je bilo prirodno vidjeti gdje su granice, naše, tuđe, mi smo bili ISTRAŽIVAČI, ma, mi nismo ni znali da ZNAMO!

Jer su nam tupost i nezainteresiranost jednostavno bili nepojmljivi. TO je bilo naše neznanje.

Da sam imala svoju djecu, da sam se više družila s drugim roditeljima, skužila bih ja to već puno prije... A ovako, mislila sam da su me roditelji sputali, da su me ograničili na granice svoje dosežnosti, da bih bila mogla više i bolje uz neke drugačije. Možda. Ali ovi moji su zaista dali sve od sebe. ONI nisu mogli više i bolje. A mogli su puno. Vidim to sad.

S druge strane, ova djevojka je sretno dijete; sretna mlada žena, sedamnaestogodišnjakinja. Ona je voljena na načine koji joj gode, ona je slobodna od potrebe da ljubav osvaja i stječe, ona niš ne mora nikome dokazivati da bi se osjećala vrijednom i prisutnom, ona ne strahuje od neuspjeha i pogreške - to su joj usputne gnjavaže. Ona nema pojma da uz kolce u trećem gimnazije nema baš osobitih izgleda upisati prestižni faks koji si je zamislila, ili su joj ga zamislili starci, a ona je jednostavno uzela s tacne mogućih opcija, kao i ovu temu danas, bez strasti i zanimanja, jednostavno zato jer se to mora, a netko će već pomoći da bude kak treba... I vjerojatno hoće. Vjerojatno će se potezati i potegnuti veze da bude tako; kao što sam i ja danas, nemoralno i bez pokrića, pomogla da dobije ocjenu koju nimalo ne zaslužuje. (Zapravo se potajice nadam da ima profu kakva sam i ja, koja će skužiti tuđe intervencije, pozvati je u prvu klupu, dati joj prazan list papira i reći: "Hajde sad napiši bar približno."; i voljela bih ja da ona može sama ponoviti bar približno. A znam da ne može. Ne još. Uz starce kakve ima, nikad neće moći.)

Bi li trebala moći? Što bi bilo bolje kad bi, poput mene, prošla put samoprijezira jer nije smogla snage ostvarivati vlastite ambicije, nego je upala u procijep vlastitih i roditeljskih? Ah, kad se sjetim s koliko sam gorčine odlazila na predavanja prve godine na faksu koji je bio najmanje zlo od mogućih i družila se s ljudima koji su bili najmanje zlo od mogućih... I kad se sjetim koliko sam se, godinama, trudila dokazati (si) da nisam poput njih, mislila sam da to njima dokazujem, a da oni to jednostavno ne žele priznati, međutim, jock, danas to vidim, oni su to ignorirali jer sam njima bila sasvim OK takva kakva sam, u onim aspektima u kojima doista jesam poput njih. Sav taj trud utaman! Kad su konačno skužili NE da nisam poput njih, nego da NE ŽELIM biti poput njih, eeee, onda su se uvrijedili. S pravom, rekla bih.

A sad opet, oslobođena tih ljudi, oslobođena roditelja, ne mogu biti baš sve što si zamislim, jer već netko jesam i nekakva jesam, i na tome sam puno radila, i stekla sam puno znanja, spoznaja i navika, kako dobrih, tako i loših. Sad sam ova. Sve moje alternativne ja su fikcija, i postoje samo ako ih imam volje napisati ili nacrtati. A nemam. Jer više (se) nemam volje dokazivati.

I sad sam sretna.

Takve osobe nisu dobre učiteljice. Mislim da ću instrukcije ipak otkantati. Ali ne zbog nemoguće matere.

Dobra si ti :-) Uvijek kažem, onaj tko postigne neki cilj na teži način, njegovo postignuće je vrijednije od onog koji postigne uz manje truda.

A kažu, da smo sami odabrali ovaj život i ove zadatke i ovaj put, jedinstveni smo i neponovljivi.

Ja još čuvam jedan tvoj blog, gdje si pisala o ljubavi, traženju sebe, hvala ti za to :-)

Je, trud je nekakva vrijednost sam po sebi... Ali, na kraju ipak odlučuje ishod, zar ne? Mislim da je tajna odrastanja u tome da se raskomotimo u ishodu ma kakav bio; a damo si peticu za trud, ma kakav bio ;-))

vrlo pitak i životan tekst, skidam kapu :)
zadrži ti tu malu, bu ona tebe i na faksu trebala
(a očito će upisati, bar ih privatnih sad ima kojekavih,
a i roditelji će izgleda platiti...)

Slažem se vega, petica za trud ! Netko lakše, netko teže postigne ono što želi, tako je to.

Nekad mi bude krivo što je nekima lakše, ali onda brojim do 17 i zahvalim si što sam prošla svoj put i što sam tu gdje jesam :-)

Tnx, disagree! Ti i ja nikak da upadnemo u neko neslaganje ;-))

Eh, kavice moja slatka... Sve je to evolucijska igra, rekla bih. (Vjernici bi rekli "Božija", ali onda bi automatski doveli u pitanje njegovo sveznanje i apsolutnu dobrohotnost.) Valjda treba pokušati i teže pa vidjeti ima li nekih benefita koji nadmašuju pojedinca. Ako je suditi po mojem iskustvu, nema. Ja svoja iskustva sad ni za što na svijetu (ili izvan njega) ne bih dala, jer bi to značilo da gazim sebe, svoj identitet... S druge strane, ja ne idem dalje. Ova tupava, inertna i samozadovoljna cura će najvjerojatnije roditi 2,5 djece.

thnx. Pohvale moraju biti javne, a pokude
(ako su nužne) nikako :)

ja ću samo primjetiti...dobro si se stesala :)

vegić, ti kanda da si malo zavidna tom mladom biću..meni ono baš nekak simpa..Ne uklapa se u matrix kojeg si ti silom prilika morala popušiti, jer nisi znala drugačije..oprosti na uličnom rječniku..a što se djece tiče, mislim da bolje da ih nisi imala..Čini mi se da ne bi mogla podnijeti da su pamtnija od tebe..Eventualno,,Oprosti,,volim ja tebe..ali volim i neukalupljenost...Nekako sam više na strani tog tupastog mladog bića koje je imalo tu sreću da ništa ne mora da bi je roditelji voljeli i podržavali..Pa i u tuposti i nezainteresiranosti, eventualno...Lak je život? dobre ocjene, i dobar kotačić u sistemu? Više volim autistične i neprilagođene, kaj se mene tiče..I sam sam takav...Ružno je biti prepametan...tad imaš zavist i lošu energiju svake vrste oko sebe..Otkad sam odlučio biti glup, jako mi dobro ide i s svi me vole...:P

"tupava, inertna samozadovoljna."..Pa to su sve sve vrhunski atributi jedne vanserijske osobe...Kolko ima cura godina , veliš?...:P

:)

Odradila si odlične instrukcije.

Znaš da sam ja tek koncem osmog razreda skužila da djeca uče doma?

Pa to je TO, ete - i meni je mala neodoljiva! Ti njeni tupasti roditelji, koji je niš pod bogom nisu naučili, ali je ničim nisu ni isfrustrirali, jer su je jednostavno VOLJELI, eee, ti roditelji, koji mi pile žifčeke natanko, oni su odradili savršen posao. Imaju dvoje djece, oboje katastrofalni đaci/studenti, ali jock, nisu djeca kriva, sustav je kriv, sustav ih progoni... I djeca divna! Sretna, samozadovoljna, inertna, poslušna, plodna... I kaj sad ja imam raditi u tom mikrokozmosu, koji samo zbog vlastite inertnosti traži neku brojčanu verifikaciju spremnosti za doprinos čovječanstvu?

Ono..da ZBILJA uče.

Par puta joj objasni kako se uči i maloj si možda spasila život.
Možda.

Ma, božo, to je zajeb svakog sustava, to što djeca uče svugdje, gdje god se ima što za naučiti. Kad evolucija konačno isteše uciljano neučenje, eeee, onda ćemo biti savršeni. Ili mačke. Modificirane tjelesne strukture.

Imala sam odlično predavanje.
četvrta industrijska revolucija.
Vele da ćemo postati kao konji.
Nepotrebni.

Neki autori to vele.Drugi tvrde da ćemo napokon živjeti neopterećeno.

Njemačka sprema projekt:)

Vega, nemoj se ljutit, ne daješ instrukcije valjda samo zbog svojih ideala ideala, nego ima valjda nešto i u šuštavim novčanicama koje pomažu održavanju ovog tvojeg frustrirajućeg angažmana....:P....:P

viđu bože..E bok božo..kaj i tebe indoktriniralo? Jel ti bar daju dobru lovu za pranje mozga? Vidim da je bilo uspješno...:P

pročitaj "range against the machine", božičnice
Iako, postoje i kritike tog teksta. Ugllavnom, nije
sjajno, a pred vratima nam je

race, naravno, ne range

Jebga božo, ima šest industrijskih revolucija, al to moraš posebno platit...Bate, ti si jedva u stanju nabrojati četiri...:P

Kajaznam.
Ja bih nas vratila malo.Obrađivanju zemlje i pričama uz vatru.

a kajaznam..onda sedma:)

nije range nego rage...sori dis...:)

race je.
čitala sam.

nije ni race nego rage...Il sam opet popušil svoju glupost? Sad nisam siguran, njegove dvije greške protiv moje jedne..Mora da sam ja u krivom, tak su me učili....:P

Ma ok.
svejedno je bokte.

Takitak zasurfaš sve za par sekundi.

Ete, napokon bumo bili kojni:)))))

Ete, unatoč svoj svojoj duhovnoj kljakavosti i izbirljivosti, šuštave novčanice su mi nekako uvijek uspijevale biti usputnom gnjavažom (kao ovoj maloj jedinice u školi) i nekak mi nikad nisu postale primarni motivator. Ja ti uvijek radim posao koji bih odradila i besplatno, a lovu tražim samo zato jer bi je bilo glupo alaliti.

kak može bit svejedno..??????Jebete autističnog samozadovoljnog inertnog tutleka bez pokrića..Rage against etc bla bla je..daj Vega reci im, viš da mi dižu tlak, a nemam tablete pri saebi...:(((

Ja bum divna arapska ždrebica a ti bucmasti poni.

Race je.

Ali je meni bolji "Rise of the robots"

ček, rage against je grupa
ja mislim na tekst "utrka protiv strojeva" :)

evo gostiju:(
bok

Joj, oprosti Vega na blasfemiji..A jel bi ti meni mogla davat besplatnu poduku iz engleskog, čisto onak iz larpurlartističkog zanosa, tim više kaj se znamo s bloga već tulike let.?????????.Usput bi mogli i koji sat hrvatskog tzv književnog jezika,?? ni tu nisam doma.. Jel može? ...:PPP

Jedino zajedničko svim tim riječima je 'r', bokte.

A onda se vi utrkujte, a ja bum se rage--al sa mašinama...jeble vas mašine i glupi tekstovi redosljedom kojeg sami odredite....:PPPPPPPPPPP

Kao roditelju djece u sličnim godinama, vrlo zanimljivo štivo...
Za popodnevna razmišljanja :)

gle đus...:DDD bok đus..:))) A gđe ti vidiš "r"?...:P

Isprike, morah provjeriti u kojoj je fazi ručkić-krčkić i popizdičić-popizdić. Ručkić još treba, popizdičić je već reš.

aj, dobro, bitno da smo se razmeli :)

race
rage
range
Ja vidim r svuda

Ljudima se dogode djeca, a onda su u panici da im u njiohovo ime osmisle život, jer ustvari i ne znaju zakaj su ih napravili..djeca su odraz mentalnog stanja roditelja..jabuka ne pada daleko od stabla..kad je kiša blato je..i krovovi su mokri...:PPPPPPPetc etc

Inače, sve te race ili rage vam ja nis čitala, tak da nemrem ni komentirati. Meni se sam čini da si naš obrazovni sustav, kao i EHEA (European Higher Education Area), o kojima imam više pojma nego što bih htjela, zadaju deklarativne ciljeve koji vuku porijeklo iz ranog 20. stoljeća i ne priznaju aktualne promjene mentalnih ustroja generacije koja nam treba zaraditi pemzije. A taj ustroj je usko specijaliziran, inertan i poslušan. Ukratko, rodili smo si roblje, a sad bismo htjeli da roblje bude inventivno. Štoćereć, ako nemate zlata ili nekretnina, najebali ste u starosti. Ovi će se samo jebati, rađati i raditi što im se kaže, ako im netko zna reći. Ako ne, samo će se jebati i rađati.

dobro dis, pročital bum taj tvoj, kaj si reko, race koji nije range kao što je bilo primarno, niti rage, ali tek kad pročitam ovih 408 knjiga koje sam si zacrtao pročitati do kraja svojeg života..Sve mi se čini da sam se malo prebrojao, usprkos tome što sam savladao brzo čitanje..Nebum se sad pravil važan , ali prosječnu stranicu preletim za 15 sec..Istinabog, ne zapamtim puno, ali ne zapamtim niš ni kad sporije čitam...:PPPPDakle, race against... je..aj dobro..meni to bez veze naslov.

zašto da čitaš nešto što te ne interesira, Ete?
knjiga je ekonomsko-društvena, ali čita se lako

Srećom o meni ne ovisi niš bitnog, pa sam blažen u svojoj stupidnosti..bog me voli, a kad sam pijan, voli me dvostruko...:PPPPPP Kad mi ljudi objasne što je smisao roditeljstva, osim biološke tenzije u gaćama i uvriježene folkloristike, onda ću jednog dana poduzeti korake da budem predani pomagač i prosvjetitelj mladih naraštaja, prije ne...Imam još pred sobom dobrih tri četiri godine za razmišljanje o životnom pozivu....:PPP

Dis, nemoj se srdit, simpa si ti meni, i činiš mi se obrazovanim (sjećam se sa slovkovog bloga kad si divno objasnio diskretnu varijablu na originalni način, ), ali primijetio sam da rabiš pridjev "pitkost" (teksta npr), za koju ipak mislim da sam ju ja doveo na blog...Nije da mi ne laska, a ni ti nisi svjestan da to nije tvoje..Još malo pa buju svi govorili ovđe pitkost sim pitkost tam..No da, nije to nekaj originalno, ali na blogu nisam osim seb još primijetio da neko tak izražava svoje divljenje, tim pridjevom..Moral bum odabrat nekaj drugo, ovo više nije moje..Bate, puknem tekst o mrtvim macama i zarola se lavina blogova na temu ljubitelja životainja i onih drugih...Ne umišljam si da sam neki pokretač ičega, ali primjećujem sitnice...Volio bih da su svi ljudi spokojni kao ja, zakaj to ne usvoje, nego nekaj kaj nema veze sa suštinom?

Ljudovi, zgubila sam se u vašim komentarima... Pod hitno trebam hranu. A imam je. I sad ću je unijeti u organizam. A poslije - što bude, bit će!

unesi vega...:) puno korisnih nutrijenata prihvatljivih organoleptičkih svojstava koje će okrijepiti i fiziološku i hedonističku razinu tvojeg postojanja...:))))) Ne možeš se izgubiti u nepostojećim šumama, niti utopiti u plićinama...Enjoy:))))

ok, ete, ne bum više koristio taj izraz
iako, nije ni tvoj, priznaj :)
(al fkt ne budem više koristio zabranjeni izraz :)

i, ne srdim se, ete
osjetim i ja da pričam s osobom
koja ima dosta u glavi :)

Evo, nasićena, dolazim do nove spoznaje: osjećaj da smo glupi može imati samo dva ishoda: da to ocijenimo ocjenom izvrstan (5) i nađemo neko opravdanje za to, ili da se potrudimo osjećati pametnijima. Drugi put je krajnje upitan, jer su načini bezbrojni, a ne uvijek usmjereni stjecanju pameti, koju ni nemreš steći, ali moš nekak kompenzirati glupost; na puno načina to možeš. a neki su za okolinu ubiblože naporni!

Ukratko, meni je sad bilo dosta bloganja, ručkić se otkrčić, ja sam ga pojedić, sad bum Dušku prošetić i onda me više ne zanima(te), do daljnjega. I da, imam štucavicu! Tko me spominje??? Prestanite. Nije fora.

dis, ma nema ljepšeg izraza..Pitkost teksta..kak drugačije reć..sjećam se i kad sam ga prvi put upotrijebio. Kad sam georgici rekao da su mi vegini tekstovi pitkiji od njezinih...:))
drugi put sam to reko na slobodarkinom blogu, kako mi je njezin tekst pitak, jer kad zanijemim od ljepote ja niš drugo ne znam reć ...više nebum to govoril, jer bih unizio pitkosti koje sam potrošio...:P možeš ti slobodno koristiti taj atribut, dajem ti Copywright, ha ha ha, ali upotrebljavaj ga s mjerom i samo kad zanijemiš o d ljepote..ajd dobro, i vegin blog bi mogo bit pitak, ali ona ima puno pitkijih..Ovo joj je onak usput..vidi se kad je u pozadini ručkih krčkić kao primarni sadržaj i angažman, a tekst je tu samo kao usputna djelatnost....:P

Spominjemo te cijelo vrijeme..Srkni malo naše percepcije svoje pitkosti, bit će ti lakše sa štucavicom...:)

Štuckhm. Odoh. Budite tupavi ako to jeste, jer nikog ne bute prevarili da niste. Kao ni obratno - pamet se uvijek vidi. Koliko god se pravila blesava.

disgre nemoj etija zahebavati...pitkost je on izmislil....isto kak toplu vodu : ))
pitkost rijeci....daj nekaj dobro napisi da ih eksam : )))
jojoj kak je ovo dobro idem se nafiksat slovima....