HIPOKRIZIJA

da zaključim današnji svoj dan na blogu (uz kavu) s jednom predivnom misli na temu kaosa i svega što on u stvari jest i nije!
ne samo kaos već i blog! (tko su mi a tko oni):

".... "Ako leptir zamahne krilima u Pekingu, on može uzrokovati uragan na Floridi".

To ne znači da vjetar koji nastaje mahanjem leptirovih krila uzrokuje uragan, već da i mahanje leptirovih krila može promijeniti slijed događaja koji bi se zbio da leptir nije mahao krilima (svi smo bitni). Također bi se moglo reći i kako će zamah leptirovih krila spriječiti pojavu uragana na Floridi. Kada bi uspjeli uvrstiti sve moguće utjecaje na početne uvjete, pokazalo bi se da i dalje ne bi mogli u potpunosti predvidjeti buduća zbivanja...."

ajmo, uz kavicu bi to moglo i ovako
najmanji uzrok može imati katastrofalne posljedice ako se zanemari
najmanji uzrok može iznjedriti prekrasne stvari ako se ne zanemari

zato se sitnice pretvaraju u slona, a ne slonovi u sitnice

drago mi je da sam spasila "svog" leptira kao koment sa amynog bloga koji je dotična obrisala! tipikl...već sam rekla da neću ljudima uopće ići na blogove, iako je njihovo pravo da pišu pa obrišu! ali, jednom blog koji je otišao van, prestaje biti samo naš, osobito kad se na njega referiraju drugi ljudi. nije fer, iako je dopušteno. stoga prosvjedujem jer jedno je brisati svoj blog bez komentara a drugo je brisati blog sa hrpom mišljenja....živih ljudi! to me nekak podsjeća na neku lošu rabotu...ko oni tajni pobačaji. ajmo sklonit krvave plahte kao da ništa nije bilo! a to što je jedan život (ne branim pobačaj, al mislim da je on krajnja mjera) otišao ovaj život (blog) u slivnik!

bravo bad, iz tebe je progovorio prirodnjak!

slažem se s tobom sara
brisati zapis, pogotovo kad je pun komentara drugih bloger(ica)a ako ništa drugo
krajnje je nepristojno prema drugima.
Drugo je obrisati svoj zapis bez komentara, ali onda dolazi pitanje
zašto smo ga pisali ako ga brišemo?

u ovih mojih tisuće i tisuće stranica blogova u 8 godina jedva sam par puta obrisala svoj blog. obično je bilo jutrom drugog dana kad mi se učinilo neprimjereno, pretjerano ili preintimno...grubo. a obično ih pišem iz glave odmah u pero pa se može desit i poneka omaška, strastvenost ili pogrešna procjena. i onda sam odlučila obrisati. uglavnom su to bili blogovi sa par komentara. čak sam se i ispričala zbog tog. ovo sa amygdalom mi se već dogodilo, pa mi žao...znači nije slučajno. no, svakom njegovo!

i kad napišemo nekada ne primjerni zapis radi bilo čega, opet smo to mi kako si to lijepo napisala:
c/p
neprimjereni, pretjerani ili preintimni...grubi. a obično ih pišem iz glave odmah u pero pa se može desit i poneka omaška, strastvenost ili pogrešna procjena.

i onda imamo zapise katastrofe jer leptiri mašu krilima a zna se dogoditi i da ne mašu
koji je leptir navalio ovoliku kišu na ovim prostorima to treba istražiti, to

moja prćija moj zapis
obrisalo, pa obrisalo. neka briše pa nije ovo biblija

sačuvaj bože, gosparu...ja kao ateista prva bih ustala protiv svetih...knjiga (ha ha)

ponekad se pitam jel ljudi kuže moju zajebanciju? nije bitno...mi vodenjaci smo ioanko negdje drugdje. ja trenutno na pvt očijukam! oj, kako očijukam!

nek admini baniraju kišu više. lako je ovdje banirati

glede kiše suglasna. iako sam doma muka mi od nje...zato predlažem da svi upremo svoja krila i utječemo kolektivno na ovu kišu...otpušimo ju ko što je otpuhan amičin blog! huuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu

odoh

Nije ovo kaos, nego represija.

Slobode govora npr.

I tipkanja.

Kao uravnilovka- nemoj da bi mi tko strso dok ja gazim cokulama.
Na slobodnom siteu Iskrica!?
Sramota.

A to se uvijek lomi na nama najdarovitijima i najkarizmaticnijima.

leptirići dobili hunjavicu.. ako kihnu? Bit će niz eventuša biblijskih sve do propasti bloga, bložana i blogočanki.. ili neće.
Da, brisanje bloga je ponekad ružno, ponekad nužno..

hm...čitajuć vas pomalo postajem zabrinuta...još uvijek mi je ignorica... prazna? :)

Neki dan sam imao zaniljiv susret i zaniljivu komunikaciju s bivšim ratnikom. Sve je prštilo novim informacijama. I onda smo otišli svaki svojim putem. Pola od tog razgovora sam zaboravio a nismo vodili zapisnik. Jel on dužan pamtiti što mi rekao, ili i on smije zaboraviti i mene i razgovor? Toliko o brisanju, iako sam protiv brisanja. Nije sve svjetlosnom brzinom...kopirajte sebe i ono što vam odgovara, ako je to nekakav dokaz...ili mudrost... A mogli ste i zaobići blog ako znate da nećete biti vječni....

zaboravim 99% onoga što pročitam na iskrici.
ne zbog toga što sam senilan,već zato što nije bitno
u mom životu....

vidim da mnogi još uvijek nemreju bez spominjanja mai? biće im jako prirasla srcu (vegi naročito pa ju i danas spominje kao i obično u svom blogu). a fakat je i meni...čak mi ostala draža i od nike, no kako sam se od nje oprostila tak bum i od mai. pitanje je hoće li drugi? kak reče upravo malo prije jedan pokojni tv snimatelj, ne umiru ljudi (nickovi) kad stvarno umro već kad ih se prestanemo sjećat?

hahhaaa tko bi mogao zaboraviti mai sarai
taj nik me uvijek asocirao na egzoticnu trbusnu plesacicu
btw eto bas sutra idem u Sarai, gledati malo burke