HIPOKRIZIJA

nakon finog odojka (to jedem dva puta godišnje i baš mi paše), poneke čaše bambusa, dobre pjesme a još bolje svirke...blamaža! ha ha...bilo bi smiješno da nije žalosno! eto, ne zaslužih u šest mjeseci poruku, al ju danas zaslužih. čudni su puti gospodnji?

i da, bilo je tužno, kao što je i sve tužno. i ružno. i neda mi se više...stvarno mi se neda. ovako blizu još nikad nisam bila mojoj daljini? najgora stvar u životu jest izvjesnost trajanja a nemogućnost izbora! a ja sam upravo u toj fazi. emotivnoj, intelektualnoj, materijalnoj...naprosto životnoj!