HIPOKRIZIJA

dokrajči me! iako mi svako jutro stigne neka lijepa poruka! a s večeri i zazvrlji mobitel! iak je teško,ali volim kad me nema. tada mi je sve ravno. kokice i dalje pečem. jedino što me sutra zanima, jest petak! i plaćica. kad ti život prolazi u razmišljanju kako da opstaneš, kako da riješiš egzistenciju moglo bi se reći da je to dobar život! nema ushita, nema padova...gotovo ravna crta. osim poneke fibrilacije, ponekog sjećanja, poneke čežnje. uskoro nit toga neće biti. biti će daleko, predaleko da bi mogla posegnuti za...sms-om, pozivom ii sličnim želljama? kad je netko dovoljno daleko, nije blizu. danas sam ponovo na fejsu srela svoju "pokćerku". nema ona skoro nikog, a ja čuvam uspomenu na njenog oca. možda me jednom odvede i do kamenjaka na kojem je njegov pepeo. morti budem tada znala gdje i svoj da ostavim...da ga ostave? iako je to posve nebitno kad me nema. danaas parta na ulazu..jedna susjeda malo starija od mene! dolazi vrijeme za odlazak?

i daa, srela sam krelca...tj prošao je mimo mene...onak s leđa! ili me nije vidio ilil se pravio da me ne vidi? nisam mu se htjela javit...hoda i dalje ko medo...ko da se sasda smandrrljao s brda a ne kao da već više od 50 let živi u zegeju? to su ti geni bosanski, kameni...

..a kaj si ocekivala od krelca, nego krelca