HIPOKRIZIJA

http://www.centaruspjeha.com/osjecaj-praznine-demistifikacija/

danas mi netko reče: nemoj biti tužna? nije to tuga...to je ova praznina!
i da...floskula: život ide dalje je ipak samo floskula. jer život sam po sebi ne ide! mi idemo...ili se vraćamo...ili napredujemo...ili stojimo u mjestu? sve što je prošlo, prošlo je...ne ide dalje! ono što će doći, nije još došlo! što postoji? ovaj trenutak...kojeg u stvari nema! zato i živim za trenutak kojeg želim da ima!

Kako mislis tvoja praznina, ti nikako nisi prazna :)

ha ha zlatna, otkrila si me! btw ova praznina o kojoj govorim je ova praznina iz linka...ja se već neko vrijeme srećem sa sobom...i tom prazninom. i ne bojim se...samo nije baš ugodno

kak veli u linku...treba tome krenuti ususret a ne bježati (u rad, tv, radio i druge bjegov)

...ako bi se mogao i ja malko umješati...nadam se da mogu i da neće bit neke ljutnje..haha :)...Malo sam pročitao gornji link i ono šta tamo piše,rekao bi da se to prvenstveno odnosi na ljude koji nisu ispunjeni emotivno i prvenstveno oni koji ne vide sreću i ne znaju prepoznat uživanje u malim stvarima,koje svaki pojedinac za sebe mora sam otkrit...jer mislim da su upravo te male stvari koje...i ako nas možda i neće učiniti sretnijima,uvelike mogu popuniti ono prazninu koja nas baca u depresiju...i tako barem olakšati postojeće stanje...ne mora biti točno,ali to je moje mišljenje..

...ali i istog sam mišljenja ono što piše...da se od te praznine ne može pobjeći,jer ona možda može trenutno nestati,ali nas stalno pratiti i vraća se...dok se ne udlučimo s njom suočit..

mućo, kakva ljutnja? jel si malo pročitao ili si sve pročitao? jer vrijedi sve pročitati...to bi ja čak propisala i kao bibliju...da svaki dan pročitamo bar ponešto...no, istina je da se svi ne nosimo na isti način (plodno) s tim...neki piju, neki puše, neki šute, neki pjevaju...hm...svaki dan imamo bezbroj mašinerije koja se brine kako čovjek ne bi mislio o...sebi! barem ne ono suštinsi već samo izvanjskki...kremice, puderi, pomadice, sokići...ma sve samo ne da zaviriš u sebe. i ne daj bože da plačeš. jer čovjek koji plače i bavi se sobom ne stigne...š o p i n g i r a t i...i samim time nije koristan za društvo (čitaj kapital), zajednicu, državu etc...