HIPOKRIZIJA

fali mi moj jutarnji pogled na plješivicu, sljeme...morala bih se preseliti u spavaću sobu s lapom pa bih imala pogled na glavicu, sljeme...but
boravak je ipak bolji! kao i ova nedjelja danas. kava popijena, čitam blog i sviđa mi se kvalifikacija: plitka depra! i doista, često smo u njoj a da nismo nit svjesni? stalno mi pogled dok sam tu zapinje za tri slike u kutu. stoje još od travnja. ne stigoh ih objesit. a zidovi prazni.. moram nešto učinit. nije dobro stalno živjeti u privremenoj plitkoj depri? moraš il potonut il isplivat. sava sve hladnija. i nabujala. i odmah mi asocijacija na lajoša zilahija i njegovu vodu koja nešto nosi! naplavine. reče mi frendica (više znanica) da ona od napavina radi adventske vjeniće i ukrase? hm...raduje čovjeka kad nešto beskorisno čini korisnim. al češće je obrnuto...korisno učinimo beskorisnim? početak je kraja godine. hoću li iduću dočekat u drugačijem statusu? ne onom bračnom. sinoć sam imala jedan simpa malonoćno ponoćni razgovor. ko nekad. al ja nisam ko nekad! deja vu!

reče on, da sam dezorijentirana zato kaj on nije znao naći kafić vivaldi? hm...meni to bje povod da se doista i dezorijentiram...glede njega! i tak...ništ od naše kave!