HIPOKRIZIJA

nekome biti nešto! navika je prokleta stvar...dođem ovamo po navici i stoga što imam što za reći, iako ovdje definitivno nemam kome! sva sreća da imam žive ljude u svom životu! ovih dana su se stvarno vidjeli prijatelji, ljudi...ova gamad ovdje na iskrici nije niti svjesna što su to ljudi. i unatoč godinama, i dalje se pitam kako, koliko i zašto ljudi mogu biti toliko zli? zar ih vlastito propadanje, jad i ostale traume i neimanja, umjesto da ih oplemene, oni ih totalno zatrauju da bljuju po ljudima koje uopće ne poznaju? ja sam fakat hlebinka..no iako proživljavam najteže razdblje svog života, ono je i najsretnije...jer ljudi su fakat ljudi! a gamad je gamad! znam, postoji pitroid...al pocrkat će oni od svoje zlobe, laži i prijetvornosti kad tad! želim im što manje boli, iako bol oplemenjuje čovjeka! sretna sam, imam djecu, imam sebe...život me ima!