HIPOKRIZIJA

p.s. ovo je priroda koju i kakvu ja volim! pomalo divlju i sa što manje ljudske intervencije! vjerujem da se mnogima ovakva i ova "moja" priroda ne sviđa? but, ni meni se ne sviđa toliko toga...jedino što očekujem je da imam pravo reći...što volim a što misim da nije baš nekaj? to niti ne branim drugima...nikad se nisam slagala sa željama i potrebama većine. ne činim to niti danas. baš onako kako je to napisala papilonka u svom zapisu! ima nas koji nismo skloni uvijek i svuda čoporativno se slagat...no tko voli nek izvoli. samo je poanta da ima nas drugačijih! moje slike su im naporne.? jesu...ne moraju iz kurtoazije reći da im se to sviđa, jer ne! cijenim iskrenost...no glede toga na ovom sajtu ima svega samo toga ne! neka...svakom njegovo! pa eto meni na mom plaćenom prostoru danas malo slika! zamislite, prirode za moju dušu (ha ha nisam je još prdodala vragu?) ! no frks...okrenite glavu! možda ju samo volim.... možda vas provciram...nebitno! bitno da svaka budala ima svoje veselje! moje ne mora biti vaše, a pogobu...prestanite i vi se stalno ogledat u tuđim ogledalima! meni moje ogledalo...ogledalce...posve dovoljno! dok god govori, tko je...najljepši, najbolji, najpametniji....svaka budala ima svoj komadić sreće! moj piece nek bude u vašem....peace! vaš sigurno jest u mom! gušt mi je danas malo udavit ljude...odmorila sam se, napunila...sreća je komadić mene!

i vratih se sa svoje pustopoljine od save! ona me uvijek pročisti...ista ta zelena oaza o kojoj neki ovdje melju kao da je njihovo osobno vlasništvo. pa su doživjeli prosvjetljenje a mi neki drugi ne znamo što je priroda? jer, ja nikad neću nekom tko dođe npr na moj blog i kaže da mu je ovo na fotkama bez veze reći da...."bljuje zlo...da je željan ljubavi i jadan...da je...etc...etc..." već ću mu reći da ovo ne postavih poradi njega već poradi sebe! dakle, ako nešto činimo sebi za ljubav a ne da to pokazujemo i dokazujemo drugima, tada nemamo ljutnje...pače, naše neslaganje bi trebalo biti blagodat onom kome je izrečeno...jer, pod uvijek treba antipod. ta kako bismo vidjeli i prepoznali ono lijepo da nije ružnog?

dugo i često sam se pitala što me ovo mjesto (blog) toliko dugo drži ovdje? i uglavnom sam našla odgovor. nije to dejtanje (barem ne zadnje 2-3 godine), nije to čak niti neko veliko pisanje više, jer saam maltene sve već napisala (nakon tisuća kartica tekstova jasno je i zašto). netko ima doma boksačku vreću, netko ima partnera kao vreću...a ja eto istresem sve svoje ovdje...meni nije iskrica boksačka vreća ali tu istresem pred nepoznatim (i poznatim) ljudima sve svoje! često i svu svoju žuč, bol, nutrinu...ja noseći sve svoje sasobom, radije ponešto iskrcam ovdje gdje su nepoznati ljudi i ne mogu ih povrijediti (iako uvijek i stalno nekog povrjeđujemo, ako ne ništa drugo a ono sebe).

kad bi ljudi bili iskreni (a nisu) priznali bi sebi da ovdje dođu upravo zato što je najjednostavnije. da idu u birtiju moraju se obući, moraju platiti prijevoz, moraju si plaitit piće, moraju naći ljude koji će ih slušati, neki im se naprosto mogu i dignuti...mogu dobiti i neki udarac nekog nabrijanog sugovornika? ovako, virtualno...sve je dopušteno...možete vikati na druge, možete ih ponižavati, možete im prijetiti, možete ih vrijeđati, možete im se ulagivati...možete naprosto zatvoriti net...ništa vas ne košta! čak nemrete niti pocrvenjeti na sve to? ili neki ipak da? anyway...ja i sada idem u stvaran svijet...sa stvarnim ljudima, pogleldati im u oko...zaviriti u dušu. i svoju otvoriti. to je tak razlika med nami! istina, to košta tram karte, neke cuge, par sati, nešto garderobe, šminke....i duše! to je vrijeme kad odložim svoje ogledalo i ogledam se u drugim ljudima. ako imaju dušu, vidimo se. ako ju ja imam, nađemo se. ako pakk ne, svatko produži dalje. i to jest smisao života...imati svoj put! pa čak ako je i stranputica! ali to sigurno vi neki ne određujete1

zanimljivo....ponekad se pitam jesam li ja vještica? ili samo čitam dobro ljude? anyway, večeras smo našli temu za slijedeći
put (večeras je to bila: prijateljstvo s povlasticom...od aristotela naovamo)...a to će biti ni manje ni više već....ja kao svoje ogledalo i ogledanje nas u drugim ljudima. zanimljiva tema koju je potaknuo jedan član udruge a ja svesrdno podržala i predložila, nadam se da će i ljudi biti ti? od srijede do srijede....volim biti stvarna! a pljusak i prolom po završetku bje jasan znak da je sva prljavština skoro pa oprana? a i večer ugodna (osobito njezin smiraj)! svaki i mali tračak sreće valja prigrliti...jer, nažalost.... tuđe tuge mi zaklanjaju pogled i galopiraju!