BESPREDMETNOST

kad kasno s večeri svratiš u svoj dom postaneš svjestan da si sve što si trebao, izgovorio svom fejs frendu u pet minuta ono što drugima nisi nit za pet mjeseci? ili pet godina! to je ta razlika...kad si s nekim...ko prst i nokat! i kad znaš sve što jesi i da to nikad nikom nećeš, ne stoga što ne želiš već znaš da se ne može! neki drugii su zaposjeli teritorij a živimo u jebenoj zemlji gdje je privatno vlasništvo svetinja? a što je s vlasništvom čovjeka? ima li čovjek pravo na posjedovanje sebe i svog sebstva? ima li pravo čovjek reći: tvoja misao je misao mog života! kako da živim bez nje? omeđila sam te njome! bez ijednog vidljivog znaka posjeda. samo misli koje su se srele! i znaš da nema slijedećeg. onog prethodnog si pokopao i sahranio, ali ne u sebi! već u njemu! i nema te (ne treba je) te svrsishodnosti traženja u drugom? jer, nema tog drugog. on jedan i ti jedina! tada, takva! nakon toga, opet pjesma, hihot, gomila ljudi a ti si svjestan samo tih par trenutaka...dvoje ljudi koji su si sve rekli!i otišli u bespredmetnost postojanja. ona je otišla jer nije mogla podnijeti blizinu svih al svoju daljinu. kaleidoskop zbivanja složen od današnjeg dana mogao bi reći: sve su to bivši i budući bivši dani i ljudi. potrošene radnje, potrošeni ljudi i potrošena zbivanja. pa ipak, naručit ćemo svoje piće, sjesti med gomilu, zapalit španjulet i bit prisutan. zato valjda i imamo tijelo da budemo prisutni? čak i onaj orgazmički drhtaj tek je podsjećanje na...prolaznost! koju stalno pokušavamo dohvatit mrežom za muhe! al one, rijetke zvjerke kojima u pet minuta možemo prikazat cijeli svoj život...niti love niti su lovci. one su ulovljene i...preparirane! krase neki kamin, regal ili neku drugu izbu od života! trofejni život je život na cijeni. u nekim regalima, vitrinama i dalje visi moj skalp. ili rog...nebitno. ja nisam tamo, tu sam...mimohodno u svom domu! već treći dan svijest o tome pravi mi društvo. društveni život se srozao na raštimanu? ah, kako uštimati gitaru...ili neki drugi žičani? violina proizvodi svoj predivan zvuk tek uz....gudalo! pri tome je posve nebitno tko je violina a tko gudalo, kužiš stari moj? bespredmetno je raspravljati o tom...tako dugo u noć!

p.i.čajkovski/Koncert za klavir i orkestar u b - molu

Link

06.05.2018. u 22:38   |   Editirano: 06.05.2018. u 23:09   |   Dodaj komentar

kolike su šanse da sretneš još jednom čovjeka koji ti je obilježio život? nikakve, jer i to jednom što ga sretoh većini nije dostupno! pa ipak...nada umire posljednja. iako mi nije nit preostalo tih 20 koliko mi je prethodni takav život trajao. dakle, ne moram se uopće više bojati...da ću biti bilo kome fame fatale...a još manje da će meni netko biti...nešto?

Autor: sara_tera   |   06.05.2018. u 22:49   |   opcije


ha ha...većina ljudi nikad neće moći i znati napisati ovako dobar zapis u jednom dahu! no, budite sretni...niti ne morate. ja pišem a vi čitate! svakom njegovo!

Autor: sara_tera   |   06.05.2018. u 23:15   |   opcije


U nedostatku čitanja sve više promatram...i primjećujem kako ostarjeli muškarci sve više podsjećaju na monty pajtonovce? Ne znam jel to zato što doista liče ili stoga što više...ne farbaju? Baš se nekaj pitam koja je hrvatskija riječ...ličiti ili farbati?

Autor: sara_tera   |   07.05.2018. u 0:22   |   opcije


ha ha...jutros stigla jedna poruka od mog vršnjaka po godinama (čak i nešto stariji) koji me oglasio starom babom kojoj sise vise do pupka...normalno, lažna županija (sarajevska) i slično...ili lažni profil nekog "mog" picopatnika. a jedan pak drugi "dečko" 47 ljeta napisa...zgodna! i sad ti reci da nije točno to kaj sam prethodno napisala o starijim muškarcima! bojim se da ću postat lezba. još kad pročitam jutros romana...uf...stvarno je ovaj svijet izbacio svašta na površinu vode. plutaju živi leševi! iskrica je more takvih!

Autor: sara_tera   |   07.05.2018. u 9:10   |   opcije


nedostaje mi moje pisanje incognito? ono bez premiuma...pa ću ovako! naslov je ionako dobar...bespredmetno!

Autor: sara_tera   |   07.05.2018. u 22:53   |   opcije


švrljaju ljudi oko mene! žamor sa svih strana...malo sms, malo porukice, malo mail,, malo mob. pa skyp, pa messenger, pa viber...a nikad se nisam osjećala osamljenijom no sada?

Autor: sara_tera   |   07.05.2018. u 22:54   |   opcije


a sustigla me i loša vijest...on ide opet na operaciju! ovaj put je zahvatilo i limfe. potom zračenje. što će ona? moja jedinica.

Autor: sara_tera   |   07.05.2018. u 22:55   |   opcije


ponekad, teže je promatrat sve te nedaće drugih nego li kad ti je samom teško?

Autor: sara_tera   |   07.05.2018. u 22:56   |   opcije


a nemam kome reći...ni loše ni dobre vijesti!

Autor: sara_tera   |   07.05.2018. u 22:56   |   opcije


iako vijesti niti nema. ako sam život nije vijest?

Autor: sara_tera   |   07.05.2018. u 22:56   |   opcije


u stvari, sve se više i dobro osjećam ovako! bez ikoga i bez ičega. danas mi pristigla jedna sms poruka. bivši bi da me vidi? i budući neki bivši bi da me vidi? a ja? ja ne želim niti koga vidjet niti koga čut? nekako mi dosta zvukova i glasova. jer, nema jeke! nema odgovora. onak znaš kad nečiji glas zvuči šuplje...odzvanja, a ti ga ne čuješ?

Autor: sara_tera   |   07.05.2018. u 22:58   |   opcije


a trava je na savi narasla...kao i svako ljeto kad krene. i tako već devet godina. sava, ona, ja i...trava! a svaki put kao da joj se pet čudim? kako je narasla!

Autor: sara_tera   |   07.05.2018. u 22:59   |   opcije


ljudima se uopće više ne čudim. niti bolesti. niti izopačenosti. kao niti mojoj izopčenosti. voljela bih da imam s kime pričati? ali, dugo već nemam. navikla sam. otkad si ti otišao uglavnom nisam s nikim niti mogla pričati. pokušavala sam...godinama čak...svakom nekom tko bi mi prišao, nekako sam pričala iste priče. naše priče. ali, to nisu one bile. pitam se kako je na kamenjaku? dugo nisam bila. možda ove godine i odem tamo? kad bih znala gdje si točno, sjela bih na kamen i pričala s tobom...uz vjetar. normalno, ne u sezoni. normalno,, i ne kao pred kraj. onako kako smo znali prije. dok je još sve imalo smisao? koji se kassnije izgubio. znam da je svvemu već bio kraj kad smo postali muž i žena. nije trebalo. a opet, moožda je trebalo puno prije.

Autor: sara_tera   |   07.05.2018. u 23:03   |   opcije


s vremena na vrijeme bljesne neki um...al to je tek bljesak u tami! ne znam zašto sam te se večeras sjetila? malo i rijetko te se sjetim? što baš i nije normalno, jer...obiježio si mi život. naših 20 godina mogu gledati kao...prije i poslije...tebe. nas!

Autor: sara_tera   |   07.05.2018. u 23:05   |   opcije


možda i zbog koncerta bečke filharmonije davne 2006.g. i bit ću ti uvijek zahvalna za taj čin! treba imati muda za činiti neke stvari u životu! to si me upravo ti naučio...jedino kaj je učenik nadmašio učitelja...no sumnjam da ću ikad više imati priliku sresti takvog čovjeka...par exellance!

Autor: sara_tera   |   07.05.2018. u 23:47   |   opcije


Dodaj komentar