HIPOKRIZIJA

mi je muških prijatelja! jer, kad ostaneš kao govno na cesti jer ti pukne gas sajla, shvatiš gdje si i što si. baš ko govno na cesti. istina, imaš tucet prijatelja pa kreneš redom...i nije da se ne trude, ali ti si na cesti...čekaš šlep, platiš šlep, odeš po sajlu, platiš sajlu koju ti opet napravi prijatelj...al sve u stvari odradiš sam! da imam partnera, okrenula bih jedan broj i on bi bio tu! kako je i bio. uglavnom. osim kada nije. a to sam naučila, sama rješavati stvari. i rekla sam da mi ne trebaju prijatelji da mi donose vina sumnjive izrade, da me pozivaju na ručak ne znajući što bi i kako bi samnom? jer, muškarac koji me hoće...koji m treba, treba me i imati! i ja njega. i to je sva priča. sve drugo je falš. imitacija imitacije! a život prolazi. lako je sa pedesetikojom još lamentirat o tome što ću..kad ću...jer ću! al kad pređeš 60 nema više nagađanja, pogađanja a još manje nadanja. dosta ti je svega. nemaš više niti volje niti vremena čekati da te netko ponovo sretne nakon 14 dana, nemaš volje više nikome dokazivati i pokazivati tko si...ili što on nije! nema više, dragi moji prijatelji...moji vršnjaci ili tu negdje! svako novo jutro je poklonjeno, ma što vi mislili o tom? jer, uglavnom ne mislite, samo živite. neka. ja tako ne mogu. ja moram misliti dok živim. ne sviđa mi se nimalo ne ta misao o starosti već upravo ova o uzaludnosti! a mogla sam, htjela sam, smjela sam....sve sam a nisam! a ti? tko si ti? jel moguće da ćemo se sresti kad sve bude nemoguće? kad nas više ne bude? ne daj bože da se tada sretnemo?

primadona hr glazbe
g.novak/Pusti me da spavam
Link

pitaš me za smisao? ali tko ga traži? budale neke još uvijek! a žao mi žene...mene! koja hoće, može...u moru besmisla naći sebe! besmisleno je pričati o smislu s osobom koja ne shvaća svu besmislenost svog smisla!

u stvari ne pričam s tobom...u gluho doba noći kad sublimiraš sve likove oko sebe shvatiš da ti je najbolje podivanit sam sa sobom! volim tu tišinu, mrak, mir...i vražji san koji ne dolazi? ponekad svijetlim ko krijesnica ha ha..jedino nigdje livade! jutrom sve redovno. netko je upravo lupio vratima auta, pali...kreće...u dnevni život! tako i ja...opet na zadatku! upališ, kreneš...i voziš! nije važno kaj nigdje ne stižeš, važno je da si u kolotečini koja melje! danas je prva roštijada udruge na jarunu...nekoć me to radovalo...danas, pet godina nakon....hm...deja vu!