HIPOKRIZIJA

koji se u mom slučaju odnosi na sinoćnje bijelo brdo! onako sva mrljava i puna flekica dok sam spremala sebi u slast, a u čast unučice, dogodio se preokret! ako znate što je bijelo brdo onda vam je jasno da je to kolač od kojeg se može najesti cca 10 ljudi a ja sam ga radila za sebe! ostavila sam ga sinoć u trenutku kad je sve dobio taj moj humak osim šlaga koji djelo krasi.. njega običčno i stavim drugi dan tako da ništa nije trpjelo zbog mog sinoćnjeg iznenadnog izlaska. čak sam uspjela oprati i hrpu suđa prije izlaska! pobjegla sam kao prava pepeljuga prije ponoći što ne znači da nisam morala platiti autobusnu kartu čak 15 kn...jer je neki zetovac to smatrao poslijeponoćnom vožnjom? već neko vrijeme uživam u blagodati svog izlaska bez automobila. pa tako mogu bez beda tamo iz novinarskog prijeći par koraka i popet se na bus koji vozi u mom smjeru. začudila sam se kad sam skužila da zadnji vozi u 12,50h...meni potaman. nema više nalaženja parkinga, nema više razvažanja, dovažanja i navažanja frendova i frendica, mogu i popit koju čašu više et etc....jutrom sam se spopiknula o purpurnin humak oliti prosipanje pepela što me uopće nije omelo u mojoj nakani otić na jednu finu kavu, koje druženje se pretvorilo u ručak! istina, bili su to sarajevski ćevapi u lepinji ali važniji nam je bio gušt razgovara ii druženja nego li ono što je bilo u tanjuru! i nakon takvog divnog svršetka sinoć (to što nisam svršila već dva mjeseca nimalo me ne zabrinjava budući je to uobičajeno stanje za druge, a za mene je obično da nakon takve apstinencije dolazi vrijeme konkretnih djela) uz bijelo brdo, kada sam odjurila oprati kosu, spremiti se i sve stigla, prekrasnog sunčanog dana koje u ovim popodnevnim satima dosiže vrhunac (mora biti malo sexa, barem verbalnog nas koji umiremo) u konzumaciji dotičnog (bijelog, se razme) vraćam se ovamo na blog a kad tamo tj tu neki prigovaraju kaj im circus maximus otkazao poslušnost? pa bi oni sveudilj da im netkoo izigrava klauna i nasmijava ih jer eto, oni su tu a tu se samo umire. a nisu svjesni ti cirkusanti kako su upravo oni mrtvi, posve otupjeli za stvaran i realan život. meni je posve razumljivo da ljudi žive neki svoj stvaran život i ovdje dođu u nekoj svojoj mantri...i ovdje mantraju ovisno o tome što im u stvarnosti fali: nekima sex, nekima smijeh, nekima plač, nekima filozofke raspre, nekima je ovo politička tribina a nekima ego trip...etc etc...no žao mi kad ljudi, umjesto da sami zasuču rukave i našillje svoje pero te nešto načrčkaju u svojoj anonsi (prije toga pristojno odžive taj svoj život kako bi imali o čemu pojati), oni uporno očekuju da im netko posvećuje svoje anonse? da ih zabavlja, da im baja i piše...poje! eh, bilo je takvih pjevača pjesama po narudžbi u doba renesanse ali brate ete, klikni jubito i eto ti...mišele, majceke, pajceke i ostale cirkusante koji i inače gostuju pod šatrama! jer, znam ja već dugo da ja šatro pričam nešto drugo nego li što je većini zanimljivo. ali, trust me...i mene uopće ne zanima tuđi život i to što se vi bavite drugima...meni dovoljno kad nanjušim par ljudi koji vonjaju...po čovjetini! stoga je svaki humak u životu dobro došao...poneki da se odmoriš, poneki da se popneš a bome poneki i da se spustiš! ja trenutno u silasku, jer mora se sići. sama konstatacija nije uopće bolna, nije smiješna...samo je silazak! uspeti se puno teže, silazak nije bog zna kaj...al onaj pogled koji puca pri silasku...imaš sve kao na dlanu! dobar je to osjećaj! a i ćevapi su bili dobri!

koji je smisao ovog zapisa? ništa....osim da je dobro živjeti život, stvarati nove priloge za...pričati o njima, kritizirati ih, hvaliti...ali najprije valja živjeti a tek potom ovo ostalo! kako ćemo kritizirati ili hvalliti ono čega nema? a nekima zaista bloško bivanje biva nasušna potreba a ne užiak? ako purpurna uživa u tome što piše...neka...ako nikacodrovina...stalno piše to kaj piše...neka...ako se (nesmijem im ime zalud spomenut jer je skoro pa gospodnje) neki ovdje samo dođu izrugivat i šalit...neka! sjetite se one pjesmice...kad ti grobar preko riti zadnji grumen zemje hiti nebuš više...pisal i čital blog, kažem ja! onaj tko nije svjestan da je smrt samo sastavni dio života i stoga pričajući o njoj, također pričamo o seb, nek se snebiva...strah se najbolje liječi tako da mu kreneš ususret.. a i ovom strahu stalno idemo ususret i neminovno ćemo se sresti! volim se i sexat otvorenih očiju pa tako i pričati o smrti i ići joj ususret otvorenim očima!

Bijeli bubreg?

kad se vratiš izvana dovoljno kasno da bilo što započneš ali i dovoljno rano da billo što završiš...preostaje samo malo mjuze!

https://www.youtube.com/watch?v=qqTc8BOs9h0

kad je sve rečeno al nema zagrljaja...
barem ne onih koji znače?
https://www.youtube.com/watch?v=ePfX5lOs8sI
ha ha...i on je pokojni? pa ljudi moji, je li moguće da sve što je bilo dobro je...passe?

jednog davnog ljeta (bje to prije 20 ljeta) slušala sam dotičnog solo...na nekoj terasi u srcu istre...kććer je imala jedva 10 godina i pitala me mama, koji ti je t o amaro? nemam pojma koji je bio, samo znam da je to bio najveći broj popijene žestice u životu. ali kako to obično biva, ne prima se! uredno sam došla doma, svega se sjećam..a bome i moja kćer! često me podsjeti na to doba ispijanja amara i njezinog odrasta.a ona je bila taj kamen koji me držao da ne odletim ko balon! eto, kamen je danas balon i najbolji drug ta moja mlađa kćer! llijepo je odrastati ponekad uz svoju djecu. ne moramo niti mi uvijekk i samo biti roditelji?

djeca nam to u pravilu opraštaju! a sad idem još malo svirati

uuu...kako mi je ovo leglo
https://www.youtube.com/watch?v=Yq4KA0mUnC8

u stvari, htjela bih se ponovo nakon više od dvije godine...,zaljubiti?

https://www.youtube.com/watch?v=Es3Vsfzdr14

iako sam zaljubjena...u ljubav! samo još da ju opredmetim? za sada samo raspravljam o tom!

zakaj mi je ovo tak stvarno??
https://www.youtube.com/watch?v=Us-TVg40ExM

e ovo će mi večeras svirati to the end!

https://www.youtube.com/watch?v=8rh8uZxCdXg