HIPOKRIZIJA

ova slika mi je number one...prikazuje porodično stablo katarine velike (ovi listovi su zlatni)

ova druga slika prikazuje osobno naoružanje katarine i njezinih najbližih..impozantno mi bilo pa sam i to uslikala

ovaj globus mi se dopao jer doista, ona je bila svjetska žena, poznata kao ljubiteljica umjetnosti te osnivanju mnogih muzičkih i likovnih zaklada i zavoda. bilo je na izložbi nešto krasnih slika pule (augustov hram), splita (dioklecijan) i zanimljivo..... ne i zagreba...(ha ha)

nisam znala da je ermitaž po franc. ....obitavalište pustinjaka, osamljeno mjesto...a tako ga nazvala velika katarina jer je tamo spravljala večere i druženja. sve je bilo nekako tajno i nije se smjelo vani pričati o tome što se događalo. i kak ima biti kad su raskošni rusi u pitanju. ali, ostala sam razočarana, jer sam očekivala više. nikad mi se nisu svidjele slike portreta carske obitelji u rubensovom stilu...rumenih obraščiča, nesrazmjernih ramena i tijela. puno previše toga. premalo osobnih stvari za uporabu kojih je ermitaž prepun. osobito me oduševio (a to baš nemreš vidjeli u stvarnosti) filigran koji miješa i isprepliće zlato i srebro! to rijetko kad čovjek može vidjeti u stvarnom umjjetničkom izriičaju i nikad mi nije bilo jasno zakaj zlato i srebro ne bi moglo zajedno? ima par stvari koje su me zaintrigirale i uslikala sam al sve u svemu, blijeda slika stvarnog ermitaža. pitala sam curu vodiča koji postotak (jer sam predmnjevala da je jako malo) de ovdje prikazan na izložbi a ona reče: jako malo! šteta...što ne znači da nije lijepo opet bilo hodit stubama na gornji grad (godinama sam tam hodala na faks na predavanja)..popit kafe, ugodno provest popodne s grupom ljudi koje također zanima umjetnost...i thats it!
e da, zaboravih...bila je jedna od rijetkih žena koja se riješila svog muža, utamničila ga i vojnim udarom došla na vlast! nije loše da ponekad i mi žene uzmemo stvar u svoje ruke!
sve u svemu, odite ako želite potrošit vrijeme al ja da sam znala, ne bih!

on i bi i ne bi...vezu? ja i bi i ne bi na jedan manji operativni? možda da ipak sve to čeka jesen...tada obično plodovi zriju?

iako se može dogodit i da prezriju?

a od prezrelosti do truleži, tak je mali korak!

jutros, kad sam se probudila rekoh sebi: hej mala, ne zavaravaj se...nije ovo tvoj privremeni život, to je za stalno! istina, bez prstena i obećanja na vjernost, al bumo skup...dok nas smrt ne rastavi!

i da, vrijeme je da se krene...ako išta mrzim mrzim ići tamo gdje nema parkinga pa kad moram tri kruga napravit kako bih se samo sparkirala! no, i to je treniranje za život..poslije života!

ha ha kako je nesporazum osnova ljudske komunikacije...danas sam postala doktorica...samo zbog riječi...kolega!