HIPOKRIZIJA

Link


https://www.onenastupaju.hr/2018/06/07/kad-ne-zivis-po-pravilima-uskogrudno
st-zena-prema-zenama/


KAD NE ŽIVIŠ PO PRAVILIMA
Uskogrudnost žena prema ženama
Piše
Jadranka Olivari Jirasek -
07/06/2018

Iako nije ništa novo, uvijek se iznenadim koliko smo mi žene zločeste, naročito jedna prema drugoj. Posebice ako drugačije izgledamo, ili, ne daj bože, drugačije razmišljamo. Ili živimo. Ovih dana na jednom portalu objavili su mali intervju s jednom novom blogericom i sa mnom. Naravno, kao i uvijek, naglašene su bile naše godine, no tekst je bio korektan i s očitom namjerom da se istakne naš stil koji nam je dijametralno suprotan.

Moja kolegica je desetak godina mlađa i sigurna sam da njezin stil nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Avangardan je. S obzirom da nikad ne komentiram nečiji stil, posebno ne kritizerski, i ovog puta ostat ću pri tome da je stil nešto što imamo ili nemamo. Željka, tako se zove mlađa kolegica, doista ima zanimljiv stil. Hoće li uspjeti u pisanju i vođenju svoga bloga, tek će vrijeme pokazati. Naime, Željka je objavila tek nekoliko postova, tako da će trebati još puno posla da se etablira na blogerskoj sceni.
ŠTO JE ZA ŽENE “NAŠIH GODINA”

Ono što me razveselilo je to da se sve više u našim medijima pojavljuju žene kojima godine nisu prepreke za ostvarenje snova. Životnih. Pa, makar to bio i blog. Kao što je slučaj sa Željkom i sa mnom. I sve bi ostalo na korektnom tekstu mlade novinarke da nije slijedilo iznenađenje s hrpom ružnih komentara na račun našeg stila i godina. Ženskih komentara. Daleko od toga da ne mogu otrpjeti nečiju kritiku, no komentari puni zloće kao da su više dali sliku o njima koje su ih dale, nego o Željki i meni. Jer, kako smo se uopće usudile odjenuti ono što ne dolikuje našim godinama, statusu baka, starica. Treba se, barem tako poučavaju, oblačiti u skladu s godinama, dakle ja s mojih 66, a Željka sa svojih 56 godina, jer sve drugo nije lijepo, odnosno prestrašno je. Otprilike su takvi bili komentari.
Željka i Jadranka – hrvatske modne blogerice koje žive svoj film

Neke su pokušavale “popraviti” stvar pa su blago naginjale mojem stilu no, bez puno uspjeha. Sve u svemu, poanta njihovih komentara bila je “treba se oblačiti u skladu s godinama”, nikako s onim kako se osjećamo ili izgledamo. Dakle, Željka i ja trebale bismo nositi crne kostimiće s bijelom bluzicom, ili se ogrnuti toplim šalom zbog loše cirkulacije. Pri tome ne odstupati od babskog izgleda. Ponajmanje se isticati ili izgledati zanimljivo. Biti svoje. Jer moda nije za žene naših godina. Tko je to vidio da žena od 56 ili 66 nosi balerinke ili platforme? One nose cipele s dobrim ortopedskim uloškom. Estetika nije važna. Tko je vidio da se žene tih godina uređuju ili imaju neki svoj stil? Babe, sram vas bilo! Strašno.
ŽALOSNO SVOĐENJE ŽIVOTA NA BROJ GODINA

Da, rekla bih kako je doista strašno da postoje žene koje nemaju hrabrost koju imamo Željka i ja. Njihove “slikice”, pomno izabrane za facebook, pretpostavljam po njima najljepše, ne pokazuju kakav je njihov stil. Sudim po onom što su napisale. Rekla bi tugaljivo. Bez imalo zanimljivosti. Hrabrosti. Ne znam koliko im je godina, no pretpostavljam da su naših, mislim Željkinih i mojih, pa to još više rastužuje. Kakav im je život mogu tek pretpostaviti.

poanta GRUBIH komentara NA INTERNETU bila je “treba se oblačiti u skladu s godinama”, nikako s onim kako se osjećamo ili izgledamo. Dakle, Željka i ja trebale bismo nositi crne kostimiće s bijelom bluzicom, ili se ogrnuti toplim šalom zbog loše cirkulacije. I držati se babskog izgleda…

Ušle su u godine koje donose promjene i na koje ne mogu baš puno utjecati, djeca su im odrasla, suprug opterećen poslom, a one u mirovini. Daleko od toga da im zavidim. Imamo Željka i ja sigurno sličnih okupacija kao one, samo s razlikom što se ne mirimo time da je život stao. A kako bi, dok imamo volju i želju učiniti nešto što se nismo usudile dok smo bile mlađe. Tko bi i pomislio da ćemo u ovim godinama voditi digitalni dnevnik. Iliti blog. Ili pozirati fotografu. Tko zna gdje nam je kraj? U inat onim strašnim ženama koje ne mogu podnijeti hrabre žene i imaju ono što one nikad nisu imale. U inat onim strašnim ženama koje život svode na brojke. Kao matematiku.
Jadranka Olivari Jirasek ruši predrasude o stilu koji “nije za babe”

Nisam povrijeđena što sam postala metom njihovih zločestih komentara, više me brine kakvu sliku daju svojoj djeci. Ja sam toliko ponosna i sretna što u svojim godinama (potpuno nebitno kojim) radim blog kojeg prate prijatelji moje djece. A moja djeca, pak, imaju mamu koja se baš ne uklapa u stereotipe mama tih godina. Blogerica. Pa, još sa stilom koji nije za babe njezinih godina, kako bi rekle one strašne žene…"

purpina fotka me ponukala da, nakon što sam pročitala ovaj tekst, cepejam ga ovdje...jer tako često upravo ovdje ima "brižnih" žena glede nas drugačijih žena!

:)

jučer mi je jedan čovjek rekao tako lijepi kompliment! već se dulje vrijeme družimo (indirektno) na nekim druženjima i jučer smo malo pobliže popričali...a on mi reče: ti si još tako puna života...zašto se toliko često vraćaš u prošlost?

ja mu na to rekoh da je teško ne vraćati se, jer svaki dan iznova uglavnom obilazim mjesta gdje sam bila, nešto mi se s nekim događalo...ali znaš, ja i dalje stalno stvaram nova...sjećanja! jako se nasmijao na tu moju formulaciju i imam dojam da smo se prepoznali? lijepo je sresti ljude koje ne poznaješ al ih prepoznaješ!

i šteta što ljudi tako rijetko (ili nikako) nemaju jedni drugima što reći...neovisno od godina! dapače, da niti mladi ljudi nemaju što reći jedni drugima dokaz je i ovaj blog...nekoć je prštio riječima, zapisima, komentarima. nažalost on je tipičan odraz ljudske komunikacije koja ide strmoglavo u p.m. ja sam se nadivanila...što privatno jer sam imala krasnu prilliku koja je trajala 20 godina a i službeno mi je posao bio da sam puno komunicirala s ljudima..pa ipak, i nadalje, unatoč samačkim šetnjama savom kada mi jako paše mir i tišina...i nadalje osluškujem....čovjeka!

imam time out od kuhanja ručka...samo što nije...pa mi pala na pamet jedna misao (imali smo temu zdrave hrane) od jučer. reče jedan solo muškarac: mi muškarci mislimo da je glupo kuhati za samog sebe...uglavnom jedemo s nogu...a ddruga glupost koju je rekel je da je ionako sve genetika. normalno, ja sasm se usprotivila...jer bi to značilo da je glupo što ja sebi samoj kkuham svaki dan...uživam u tome...a i ne slažem se da je genetika sve. genetika je samo pola onoga što smo (dobijemo) a druga polovica je ono što sami učinimo (zdrava hrana i druge zdrave navike, cuganje, pušenje i ostali poroci). važno je sve s mjerom i ne pretjerivati...to je nauk života kojeg se držim! eto, čak i od sexa apstiniram već par mjeseci..što je dobro! a sada idem varit

ha ha ha...kako su u osnovi ljudi (muškarci) smiješni...no nisam otkrila ameriku...samo ju oplovljavam i uživam u pogledu...more gluposti na vidiku gdje god se okreneš!

heh već kad su uskogrudne prema ženama zašt nisu širokogrudne prema muškarcima?