HIPOKRIZIJA

sve se mijenja i sve manje je stvari koje su kakve su nekoć bile? no, danas sam svjedočila nekim vodama moje mladosti...dok sam prije više od 30 godina dolazila na ovo mjesto...nekoć je tu bila najbolja pastrva u okolici zagreba, klinci su uživali u srnama, patkama, paunima i ostaloj stoci sitnog zuba! tada još nismo znali da smo mi ta stoka? i danas je tako....i danas se tamo dobro jede za relativno pristojne novce. jedino kaj je danas trošak i benzin a kamoli ručak! rijetko imam priliku otići na neki pristojan ručak, ali zadnje vrijeme mi je to uspijevalo. pa tako i danas...moj frend je baš pravi dečko. dugo (više od 7 godinaa) se poznajem, družimo i uvijek nam je ugodno! osobito zato kaj je on jedan od ljudi koji kad negdje zove to uključuje full service...od prijevoza, klopice do kave! to je valjda jedini čovjek na planeti kojem se osjećam dužnom all ne zbog ručkova,, jer i ja uzvratim! no neću o tome...radije ću o mjestu našeg druženja...nakon divljih voda (bregana) otišli smo na rakitje! nisam niti znala da tamo ima krasan kamp u kojem odsjedaju mnogi sstranci na proputovanju ka ili od mora! i upravo je obitelj labudova krenula u obiteljsku šetnju...njih dvoje i njih malenih...sedam komada! koji krasan prizor (dijelim ga s vama). i znate kaj, uživam ovih dana posebno iz nekih svojih razloga...nemam vam bog zna kaj reći, al ću vam se prikazat s par fotkica...tko zna kada ću opet? bt w osim ove obitejske idile labudova naročito su me dojmile te košute, lanad i srndaći...onak zavaljeni pokraj kuće, u hladovini drveta...uobičajeni dan a njih cca desetak! idila koju tko zna kad ću svjedočit? nekoć smo tu često dolazili po friške pastrve...nije bio problem doći i kupiti! i danas su bile izvrsne! lijepo je doći na mjesta na kojima si bivao prije gotovo pol stoljeća...ista su kakva su bila i tada! neke stvaari je bolje da se ne mijenjaju! blog je ionako usahnuo pa je tak svejedno kaj tko hiće ovdje...a meni baš ove fotkice ušeč!

hm...danas je srijeda...tek danas smo uspjeli maknut "blogeke" od nedjeje....idem hitit još koju fotku...da malo osvježim ovaj tjedan? i da vam malo "vadim mast" i hićem fotke koje vas uopće ne zanimaju!

e da, znate kaj je drugačije...žica! kreteni janezi su postavili žicu na granicu...i duž cijele rječice od bregane do žumberka (pretpostavljam) je ona grozna žica...žilet! zreže životinje dok si rekao keks...eto, drugi svjetski rat je završio ali opasali smo se koncentracijskim logorima...sad smo svi mi okovani tim žicama! strašno za vidjeti a kamoli se spopiknuti? i nikom ništa...malo prosvjeda i usrana evropa ide dalje...u p..m. glavno da nije naša koža u pitanju, kaj ne?

baš se nekaj pitam, zakaj sad kolinda ne viče da vojska treba na granicu? i koga da čuva, od koga? uh...još ću se ražestit...al neću...jebe mi se za sve...uživam u svojim danima!

I okupiraš cijeli blog sa onime što ljude ne zanima! Nostalgična, egocentrična baba!

tak je darth...a ja bi tak voljela vidjet i tvoje neke fotke...može i minijature? da bar oćeš ti maknut blogove od ponedjeljka, bila bih ti zahvalna...jer komu i čemu služe "blogovi" od prije pet dana? ili možda ljudi počnu pisati na blogu pa bu svaki dan nova stranica blogova koje smo željni pročitati?

Vodenu glavu (hidrocefalus) očiti imaš. kako koljena? Čestitam! Uspjela si me raspizditi za laku noć! Uzmi neku knjigu pa čitaj, gledaj TV... ne dosađuj!

jer, osim meije (barem po količni slova) tko je još od nedjellje napisao neki blog? što to ti ne možeš pročitati zbog mojih fotki? pa upravo ste svi vi svojevremeno tvrdili da su i slike blogovi? pa u čemu je onda problem?

Odustajem! Ovaj site ste napravile babinjakom.

darth babac je u glavi...bilo muškoj ili ženskj! a glede mojih koljena, da imam kakav problem ne bih mogla čagat tolko kolko čagam...tak da...ovaj babac živi život punim plućima...a ti? laka ti noćć i moje ti buhe došle upomoć!

kome ja to dosađujem darth? jel sam možda ušla u tvoj dom? zašto ti misliš da moraš čitati i gledati moj blog? pa daj špricaj po svome...koliko i kako hoćeš? meni za sada ne smetaš osim kad počneš vrijeđat?

Vode moje mladosti su se smanjile...jebeno smanjile od rječice Pakre koja mi se kao klincu činila ogromna, pa onda Bundek sa svojom divljinom i šipražjem. Sve je to nekako malo ili se pretočilo u nešto novo. Glad za kamenjem skopala je veće rupe a voda u njih je naišla sama iako je u stvari već bila ondje a rupa je ono što se pojavilo a i rijeke su postale bliže i mamljivije....jedino more ono je otišlo u tri mile materine i uopće me ne doziva k sebi. Valjda mi sjeban osjećaj za more

ovo za more je točno i suglasna...sve mi je manje i nekako me sužava. valjda zbog ljudi, betona i komercijalizacije...gotovo da više nema komadića mora koje je samo tvoje? ova dva mjeseca sigurno ne...al s jeseni...e da...sljubit ćemo se ipak ono i ja!

ha ha a vidim i etersnih pizdi...ja više riječi i rečenica napišem uz svaku svoju fotku nego li on u svojih 10 blogova...pa sad ti reci? posumnjat ću da je postao ko roman...da me sveudilj slijedi i promatra...treće oko fakat!

i ne mogu pojmiti (jutro je pametnije od večeri) da su ove moje benigne fotkice par lokacija u blizini zagreba, nekad omiljenihizletišta i sretnih trenutaka svih nas (sigurna sam) izazvali toliko žuči dartha i ironije eternisa? kakvi su to ljudi koji zavide drugim ljudima samo na njihovim uspomenama? zar nemate svoje, dečki? ok, ja sam jučer malo bila nostalgična jer sam fakat tam otišla nakn puno godina (prije cca 5 godina nisu mi dali jer sam došla s pesom i ne volim ići na mjesta koja nisu frendli prema pesima)...i nekako me to razgalilo...pa sam i fotkalla.

ako želiš ete, ja bum te navčila (a sigurna sam da to zna i tvoja frendica meija) stavljat fotke...onak za dušu. s vremena na vrijeme morti budeš plodonosniji nego s riječima? fala bogu čitajuć ajmodavdje jutros i njegov tajni link vidim da ima ljudi koji pišu...i zahvalna sam ti ajmo!

a vidim da je na djelu akcija i reakcija...nisam imala pojma da me ljudi toliko vole ovdje i da toliko mogu na njih utjecat? par slički izazove toiku zavist, ljubomoru etc...a labud je prekrasan, njegova obitelj je prekrasna...sedam malih labudića...meni je to događaj za pamćenje? a kad me ne bude sad par dana, sigurna sam da će im blogovi stat na prvu stranicu tjedan dana...a morti i obore rekord? eh, ta ljudska glupost (na koncu i naziv bloga sam im posvetila)!

ne brinite, neću vas zaboraviti...nikak nemrem zaboravit onu divlju žilet žicu u srcu prirode koju sam jučer vidjela...nju nisam fotkala,, ali ona je stalno tu...s vama, u vama! žao mi vas je, dragi ljudi...kamo sreće da se bavite svojim životom a ne tuđim? ali vi to ne znate. zato mi je još više žal. kak reče onaj slavni crnogorac još uoči raspada juge (srbi su haračili na raspadu krajem 80.g.): vi činite što znate, al ne znate što činite!

za kraj, volim kad ljudi imaju sram! jer su sami sebi autocenzori...volim svoje priče, volim svoje ljude, volim svoje događaje...i možda to jest problem ljudima...što ja volim? nekoć je martu (alias božu), stiksu, vegu, jadranku.... ovdje držala svađa i osobe kojima su se hranile. danas ih više nema...jer je nestalo njihovog domaćina na kojem su kao nametnici (imele i sl) bile godinama tu (CC, pašemi, ja i drugi bili su im nepresušni izvor ruganja)...a eto mene još uvijek tu? bila ssam prije njih (uglavnom) a eto me i poslije. možda je to stoga, ne što sam ja žilava i čvrsta već upravo zato što se uvijek na blogu hranim sobom i svojim bivanjem, svojim ljubavima, događajima, ljudima iz mog stvarnnog života. živim svoj život o kojem pišem i rijetko kad progovaram o drugima (osim kad me diraju). ljeto je...vrijeme je komaraca...valja ih pripustit nek čine svoje!