HIPOKRIZIJA

Kako je nekako i uobičajeno (u mom slučaju), ljeti činim sabiranje a potom i sažimanje! Pred istekom premiuma (to znači da na ovom nicku više nema pisanja, barem ne za javnost osim za osobni gušt) nekako mi došlo da saberem dekadu mog bivanja na iskrici. Ne poradi svođenja računa ili odustajanja od ljubavi, već naprosto što nije loše staviti misli na papir, nakon što si ih dobro promućkao. Osim nekoliko strastvenih zaljubljivanja i ljubavi s moje strane u prvim godinama iskrice (od 2007-2009.) mogu reći da je nakon toga nastupilo razdoblje koje je trajalo cca pet godina da je kroz moj život prodefiliralo par muškaraca za koje jedva da im se mogu i imena sjetit? Ne stoga što sam zaboravna već stoga što su oni upravo to zaslužili...delate! Osim par ružnih stvari iz tog razdoblja teško da bih se mogla sjetiti ičega lijepog? U tom sam razdoblju srela neke prijatelje, bilo ovdje bilo na nekim drugim sajtovima s kojima sam i danas dobra! Kad se osvrnem zadnje tri pak godine unatrag, mogu reći da iz par veza koje sam imala imam npr...mehaničara! I imam jednog dobrog frenda koji je u biti ništ koristi. Više za sebe nego li za mene. Imam i jedno lijepo sjećanje na to kako život može biti zabavan. Kad ti je s nekim zabavno onda nekako prevladaš (ili barem misliš da jesi) neke druge stvari koje uopće ne štimaju, kao npr razgovor? No, kako život nije zabava tako je i naša zabava trajala svega šest mjeseci. Istina, i danas smo si dobri, od vremena do vremena, ko neki vulkan kad tri puta godišnje eruptira tako i naša veselost nađe put i način da nam se opet dogodi. Potom ostaje uglavnom pepeo i nešto...magme! Koja se neminovno hladi i skrutnjuje odlazeći nekim čudnim putevima, koji u pravilu nikud ne vode! Potonju vezu (koja je završila prije par mjeseci) mogu opisati kao sijaset mogućnosti koje su se pretvorile u...nemogućnost! Jer, tek u naznakama veza je bila dobra, sadržajna i povremeno uzbudljiva. No, kada vas netko ne privlači (al onak baš privlači) seksualno i kad još dotični nema mašte eh....ravnodušnost i ponavljanje (ha ha nisu samo smiiješni pokreti u pitnju) u vezi dovode da se sve češće osjećate bez veze, ali vam je lijepo u vezi s vezom! Ako ništa, imate s kim jesti, otići u kino, otići u šoping i na plac, popiti kavu u društvu, pri tome imati body garda. Uvijek mi se sviđalo kako vrećice izgledaju u muškarčevim rukama! A i neki znak pažnje nije naodmet, kao što je i dobar osjećaj kad ti netko popravi sve štekere u stanu i odvrne sve slavine i slične „domaće zadaće“. Sve u svemu, u ovoj retrospektivi izazvanoj mojim knock down položajem, u iščekivanju da mi moja kćer danas napravi ručak ...volim svoje napadaje iskrenosti! Prema samoj sebi. Od te četiri veze, dvije sam ja prekinula (uz valjane razloge koje sam znala i kad sam počela), a dvije je otišao on (ni danas nisam uspjela saznati zašto? Iako je to posve nebitno, zanimljiva je ta bitna razlika). Ne sretoh ja (dugo već, ako ne i predugo, a skoro pa i nikada) osobu koja bi me zadovoljila, a kamoli oduševila! Kad kažem zadovoljila ne mislim prvenstveno sexsualno (kad s partnerom dugo godina imaš prekrasan sex i odbrojiš tucet orgazama jasno je da ti je sex važan) već i u onom drugom pogledu. Intelektualnom, da imamo zajedničke teme koje i nisu petparačke, da imamo zajedničke interese, od slušanja dobre glazbe do odlazaka na događanja poput filma, kazališta, koncerta. Al bogami i šetnje u prirodi i izlete u nepoznato. Nažalost, moram konstatirati da zadnjih devet godine uglavnom sama šećem sa svojom pesom. A tužno je šetati uvijek sam. To je samo dokaz koliko sam bila sama i kad nisam bila sama! Nije ovo svakidašnja jadikovka, iako je Tin neki dan imao rođendan (za mene gotovo najveći čovjek kojeg je dala HR). Ovo je rezime jedne dekade i jednog života koji nije bio samo virtualni iako je obično započinjao virtualno! Sve u svemu, igrala sam puno utakmica ali nikako da sastavim reprezentaciju koja bi igrala kao stalni postav? Pa sam odustala od nogometa. Istina, nije da nabijam skvoš sama sa zidom al nisam niti daleko! Znam da niti vaš skor nije ništa bolji, dapače...još je i gori al vi uredno šutite o tom. Iako ne biste to rekli, i ja sve više prešućujem a van stavim samo ono što mislim da može (treba) bit vani. Pridružit ću se velikoj većini ljudi, osobito Hrvata u ovoj jadnoj državi koji otaljavaju život koji ne žive. Uvijek sam nekako u životu plivala kontra struje misleći kako borba, traženje smisla znači i nalaženje, ne odustajanje znači i pobjedu, trajanje bez konca i kraja znači uvijek neki novi početak? Kada budem sve manje i što manje, možda sretnem nekog tko je više? Meni nikad nije bilo problem biti manje, ali njima uglavnom jest bio problem biti više? Možda zbog umjetničkog dojma, možda zbog tuge i radosti koje nisam posve izbacila iz sebe i idu ruku pod ruku. Jer, u stvari...ova cura više ne stanuje ovdje!
p.s.
Srž njih (vas) i mene jest činjenica da je vama puno i za čitati a meni nije niti pisati niti živjeti! Bojim se da više nikad neću samo ležati i pričati s nekim!

Casablanca - As Time Goes By

Link

Frank Sinatra - My Way
Link

kao i svi memoari, posvećeno jednoj ženi...koje više nema!
btw nekako mi se čini da ja i đuro o istome...samo različito? ili mi se samo čini!

sva sreća da je ljubav i nešto drugo a ne samo čisti um i razum...razumom samim nikad ju ne bismo dokučili!