HIPOKRIZIJA

U ova tri mjeseca mog premiuma koji prolazi za dva dana reklo bi se da sam uspjela napisati (ili prepisati od same sebe ili drugih) 30-tak blogova što znači da sam gotovo svaki treći dan izbacila poneki tekst? To čak i nije loše, ali kad pogledam stvarno nove blogove koje sam ja napisala onda je skor puno lošiji...cca desetak novih zapisa! A od tri mogućnosti kupnje dosjea u ova tri mjeseca iskoristila sam samo jednu, i to za bivšeg dečka! Iako smo prekinuli još smo nešto petljali pa sam ja htjela vidjet jel on mulja s nekog drugog nicka. Jock! Čovjek bio zadnji put on line na nicku na kojem smo se i upoznali, još prošle godine...taman prije no što smo počeli! I nema drugih nickova, barem ne aktivnih! Pa sam danas onak bez veze potrošila još jedan dosje a jedan mi i propao. A i bila sam u tri mjeseca soliranja samo na dvije iskričave kave! Više radi radoznalosti nego kaj sam mislila da bu nekaj od toga! Sve u svemu nije meni do 90 kn već fakat bivanje ovdje više nema smisla. Niti pišem, niti dejtam a bome nema se s kime niti razgovrati. Naprosto dođe čovjek tu iz neke navike eventualno nešto pročita i ode! I opet dođe...i nešto napiše. Očekuje nešto pročitat, popričat...ali to se ne događa! Jedino što se događa je da..redovito dolazim! Tako gledano, što će mi premium? I da, sretna sam što je ljeto ovako blago! Barem da tako potraje i cijeli srpanj, kolovoz ću nekako izdržat? I oporavak teče dobro, tijelo zarasta brže nego li duša! S ovim ću se i oprostit od vas, iako nemam od koga? Iako nema niti mene. Uz ovih par riječi ostavit ću i ovu fotku...svježe ubranog cvijeća koje to u stvari nije. Ima neke simbolike u njemu, jer tek od danas počinje dugotrajan njegov život bez vode. Upravo takvo suho, biti će mi pratilac kroz ljeto, jesen, zimu...proljeće! Pitala sam se ovih dana rekonvalescencije, što bi me moglo obradovati? Nisam se baš mogla sjetiti, iako me par sitnica obradovalo ovih dana. Sjetile su me na jednu lijepu priču dvoje ljudi koji su se možda voljeli, koji su se držali i pomalo hranili onim čega nema! Zdravo živim, ne ljubim, ne sexam se (kažu, pauza bar još mjesec dana), jedem voće, popijem čašu vina za ručkom i navečer, razvijam moždane vijuge tako što puno i često pričam sa sobom a sve manje s drugima. Više se ne znam niti svaditi? Uglavnom, živim "savršen" život u kojem me nitko ne može povrijediti niti išta dati, jer ja nemam što uzeti? i kao da se spremam ....tek početi živjeti...a ne prestati? Smiješno, zar ne!

eh da, zaboravih se javno zahvaliti i meiji što me trajno zbanirala i potom iskrica trajno obrisasla, na niku mai sarai na kojem sam mogla pisati bez premima! eto, svako zlo za neko dobro! više nit nemam što pisati, barem ne za vas!

Ja sam premijum:-) i javi se!

Već kada sam tu :) Znaš...ja sam nešto shvatila ona moja dva čarobna mjeseca ne pisanja ovdje..Trebaju mi riječi, trebaju mi moje misli otipkane, pokoja pjesma, link, misao, fotografija. Volim riječi...i ne odustajem od njih...jer to sam ja. A sve ostalo ...okolo, iznad i ispod, ponekad dirne, al' dođu opet neke riječi, neke misli, ushiti, inspiracije...i idemo dalje... :))

bravo dečki, hvala za srebro...bili ste izvrsni, bili ste bolji od francuza, ali sreća nije bila na vašoj strani. ali, vi stedrugi najbolji na svijetu!radujte se tome!