HIPOKRIZIJA

krećete danas ka istom cilju! sretno! ostah tu na kiši...s vama! o kako ispire ta ljetna kiša iznutra i izvana. obitelj na okupu! zato i postoji da jedni drugima pomognu...iako kažžu da ne treba sva jaja stavjati u istu košaru? zašto se nekako osjećam ovdje ko pale sam na svijetu? oko mene zuje komarci i žnarci (razne muške bube) al uopće ne dopiru. ništa više ne dopire do mene.

izgubljena prtljaga, sedam sati leta...nije baš neki hapyy end..ali nisam o tome htjela pisati. htjela sam o nečem drugom...dok sam gledala djetelinu razasutu mojim starim kvartom! vratit ću se tamo...soon