HIPOKRIZIJA

prođe više od mjesec i pol dana kako sam bila vani. ništa nije isto (čak niti prostor) iako je sve isto! promijenila sam se ja! sve više uživam u svom domu, svojoj samoći i redosljedu stvari, događaja, osoba. posloženo tako da sam centar zbivanja. teško da će mi se sada dogoditi da otrčim bilo kome samo tako? čak niti djeci. i pesa je došla u drugi plan, iako to nije drugi već baš onaj koji joj i pripada. što uopće ne znači da sam ja postala sebična. ne! samo nakon desetak i više godina kada sam uređivala i sređivala tuđe živote, počela sam (gotovo i završila) svoj. i sve više me poprima život od danas do sutra! nemam planova, nemam želja. što ne znači da me poneki događaj ne razveseli kao malo dijete! eto, npr jedan poziv za koncert i odlazak na more. i kaže on, na pitanje, koliko ostajemo...do kad želimo! a ja ko pravi seneca, omnia mea mecum porto! što znači da sve svoje imam sa sobom (pesu) pa i ja mogu...dokle oću! dobar je to osjećaj...da se ne moraš prema nikom rihtat, uvažavat, usklađivat...onak....odeš i vratiš se...kao da nisi otišao, ali kao da se nisi niti vratio. sve je laganini...ne razmišljam trenutno niti o sexu! i to je dobar osjećaj da nisi u vlasti ničega...nikoga! zrak je prilično čist. čak i ovaj zagrebači! eh da, malo sam pretjerala sa čagicom i jutrom posljedice. nisam ja još prava, al bit ću. again!

haha vidim da društvo oglašava subotnju pivnicu i druženje? nemam ništa više s tim ljudima tamo. jer, jedino što sam i imala je bilo da smo bili blogeri i soleri! nit su oni blogeri (više) a ja ionako pišem za sebe. zadnji dolazak bje u parovima,a biti soler med parovima nije nešto. o tome kako su mi se frendovi ponijeli u osnovnom pitanju...jel jesi ili nisi, neću! to ostavljam njima. zato su se valjda i raspala ta druženja...licemjerje je vrlina blogera! po tome nisam blogerica, iako sam i dušom i tijelom ta. i da, dobro se pitaš đuro...što ti tu radiš! i ja. iako sam ja čovjek za sebe i zbog sebe!