HIPOKRIZIJA

ovih dana, čak zadnji mjesec, ponovo mi se dešava razgovor! ne onaj kao nekad, svom dušom i tijelom, ne pripadanje...ali razgovor! jedan takav zadnji,dogodio se baš prije tjedan dana...ovako jutrom uz kavu! reče mi on: tako si lijepa kad tako iskreno razgovaraš! to me iznenadilo i obradovalo. jer, viš viš...ima netko tko vidi? ta unutarnja ljepota kad navru prave riječi iznutra, izađe van! ona je vidljiva ne samo u riječima već i na licu, oku, osmjehu! ozari te svu. čitam purpurnu jutros i ona me ozarila. to poniranje, uranjanje i izranjanje iz nas, u nas. i taj završetak o saginjanju...tek u tome pronalazimo poniznost...kad smo manji, onda smo veći! i sretna sam (koliko mogu biti s obzirom na djecu) u svoj svojoj svojini! istina, malo me muči narasli šećer...ali kako se ja sstišavam tako i on, eto jutros malo pao! istina jest da bih ja htjela više...pripadati a ne samo razgovarati? možda je i dobar taj odmak? trenutak bliskosti koji se događa, bez plana i smisla. naprosto je prisutan i teče. protiče čak kroz tebe. ne zaustavlja se, jer kad ga grčevit držimo i ne puštamo, taj grč boli. čovjek stalno želi zaustaviti ono što je nezaustavljivo. i ljubav teče, protiče i tek tako i tada je najviše ljubav. drag si mi! jednoć mi netko reče da sam mu draga a ja to zamijenih kao da reče da je to ljubav? dragost je trenutak (sada znam) koji dođe i prođe! ljubav je nešto što traje i...teče! dok ne presahne. zato valjda i voda toliko znači? ne trebam premium niti imam potrebu ove svoje misli podijeliti s drugim ljudima? ali, voljela bih da me s vremena na vrijeme netko ipak čuje? u razgovoru..u pogovoru?

muk...posvemašnji!

i opet pregršt razgovora! no, razgovor uvijek ne znači i razumijevanje a kamoli zadovoljstvo rečenim? često ljudi pričaju..o sebi, za sebe! ponekad čuju. ponekad su i zahvalni na tome kad čuju ne nešto što je uhu ugono, već št shvate i prihvate daa je za njihovu dobrobit? čak i kad je neuodno za čuti. ponekad nismo u stanju niti sposobni čuti neku istinu o sebi koja se ne uklapa u našu priču. svi mi stvaramo priče o sebi, o drugima...drugi opet o nama i tak...ona metafora sa kinima i raznim predstavama i uloga jedno te istih osoba na posve drugačiji način je fenomenalna uspredba!