HIPOKRIZIJA

Mijenjam razgovor za dodir! Meni drag. Ali ne onaj koji će doći i otići. Ne onaj koji ne ćutim ko svoj iako je tuđi. Čekam zagrljaj s kojim ću samo promatrati sve visove a ne moram ih osvajati. Čekam onu tihu sreću u dvoje! Uz otvoren balkon svježina dolazi rashladiti pomalo zapaljen um i tilo! Ha ha mogu ja to još ..zapalim se samo tako. Pa ipak ..nema te nigdje. Više nit ne pričam o tebi. Odlazim za koji dan (bar u pokušaju) s mojim čovjekom. Nisam od njega odustala, valjda nikad nit neću. A on? Neće ni on... doći! Možda sam zato tako budna u ovaj sitni sat. Djetešce mi ne daje spokoj iako uživam u njem! Tako je nebitno kad ću ..i da li ću zaspati. Nemir je ponekad jedini svjedok da sam živa?

o tempora o mores...kako je sve već tako predvidljivo!

ha ha volim komunikaciju na pvt bez premiuma! tako se najbolje vidi sva ljudsja tj muška glupost! u stvari, da ne uživam toliko u toj svojoj ljubavi bez ljubavi,vjerojatno bih im pridavali i više pažnje. ponekad se pitam...ima li još uopće muške osobe koja me može iznenadit?

kako je sve to predvidljivo...kako? ponekad da ne povjeruješ. čovjek se pita...a gdje je mašta? gdje je trude i barem trunka prikrivanja da prozirnost nije tako očita? unatoč godinamma,, svaki dan se iznova iščuđavam ljudskom jadu i bijedi...duha! uma...karaktera. o tempora o mores!

a kako se ja ponavljam? riječi mi doista više ne trebaju...valjda sam ih sve potrošila. ostaje šutnja

zašto ljudi hodaju s pogršenim ljudima? prihvaćaju ljubav koju misle da zaslužuju? možemo im samo objasniti da zaslužuju više...bolje! možemo li?

hm...zašto ljudi misle da zaslužuju manje? naprosto tako misle iz znanih i onih drugih, neosviještenih stvari iz ranog života djetinjstva, mladosti...

jutros samo pijem kavu...sve misli su me ostavile! tako valjda niti bol ne stanuje više ovdje? rezignacija! i kava...ona me jedina nije napusstila i razočarala...uvijek i uvijek iznova...ona ista, mala crna sa šlagom! hm..u njoj uživam još od svoje 17. godine...eto ti na...tko kaže da ne mogu biti vjerna? nekim navikama i sklonosstima cijeli život. osim kave to je i ljubav..ona stalno stanuje ovdje!

i opet o predvidljivossti! o kako su ljudi predvidljivi! pa ipak, stalno mislim kako će učinit iskorak od sebe...but, ne mogu oni to...oni su ipak samo...oh...samo to što jesu! dobo reče netko neki dan, da bi vas netko razočarao, morao bi vas najprije očarati? mene dugo nitko nije! no, volim svoje priče ispredati...i kad krenem, nema mi premca! no, kako ih raspredam tako ih i suspregnem...sve je to druga nit isstog konca!

hoće li mi ovaj put never more doći upomoć? dvojica, ničim zaslužna okupirala su moju pažnju! puno previše i puno dosta! doista, dosta mi je jebivetara, blefera i ostalih usranaca i ništ koristi!

moj dobar život je ipak samo moj!

ha ha prošlo više od mjesec dana kako mi nema bloga (osim za vlastitu uporabu) al vidim da me i dalje neki spominju /purp/ i da je moje prisusstvo nečem služilo! no, poanta je da se možda više vidi na blogu otkad me nema nego li dok me bilo! tada je još i bilo tu i tamo tekstova i ponešto za čitanje...ali zadnjih više od mjesec dana nema ničega. čast izuzecima!