HIPOKRIZIJA

curo! opet smo se moj skoro 20 let stari aftek i ja (i moja pesa) dopeljali doma! žurila sam danas praznom starom cestom sa paga kao da me netko doma čeka? a sve svjoje sam imala sa sobom...i bilo je tako svejedno kad ću doći. bilo je važno jedino da dođem. odbila sam poziv za kaštele...naprosto mi se nije dalo! i tako smo nas dvije danas same krenule na put dug preko 300 km...sve skup u tjedan dana cca 700 km! nije malo, za mene previše! okupala sam se svaki dan baš onak kak mi je pasalo...sama u uvalici, sa pesom. potom, popodne za svoj gušt..na pješčanoj, nudističkoj! vratila sam se doma...uredno sam se javila par ljudi, među njima i djeci...ali u stvari, nikkom se nisam trebala javljat! jer, nikom nisam nedostajala ovih tjedan dana...a malo tko da je i pitao? nisam niti ja! i tako vratismo se nas dvije i najviše što mi je nedostajalo bje kombinacija bambusa i kokica! imala sam tamo na moru 3 litrice domaćeg vina,, ali kokica ne bje! u stvari, htjedoh samo napisati da....nemam više dušu! al evo malo fotki za dušu!
možda će ove dvije fotke najbolje izraziiti moju dušu ovih dana...na jednoj foti more kao da gori...a na drugoj je posve plavo i hladno...predivno i jedno i drugo!
sve sam to i ja!

U stvari...ova iskrica je fakat...relikvije relikvijarum!

Sinoć sam opet nakon dugo vremena bila u društvu gentlemena...jednog starog (ne samo po poznanstvu već i po godinama) gospodina...od glave do pete! Kako je meni to još uvijek tako dobar osjećaj...od žute ruže, dolaska pred mene doma, odlaska na fino mjesto uz čašu vina...ugodna konverzacija ..tko zna zna! Čaj nije nit iskričavi frend...eto ima još ljudi par exellance

gentlemana...nisam još kavu popila do kraja

gledajuć ove fotke gore pada mi na pamet kako u stvari najviše slika imamo u sebi..upijemo sve to što vidimo, osjetimo i onda bivamo sazdani od toga! zato i vrijedi ona...koliko si mjesta obišao i ljudi upoznao toliko i vrijediš...učmalost nosi danak!

kako reće moj sinoćnji pratilac...nedostaje mu ona (a htio bi da to budem ja)! i meni nedostaje on? a nikako da ga sretnem. sve sami prolaznici!

he he blog me sve više podsjeća na...dubokoumnicu (da ne kažem umobolnicu) gdje svatko brije svoje i soli pamet drugome a pri tome bi trebao najviše soli pojesti upravo...sam! kako je lako propisivati i prepisivati drugima gotov recept kako da žive, vole...a pri tome biti kljast! većina se više nit ne trudi biti normalna. iako nije sve niti u normalnosti...voljeti drugo biće je imanentno čovjeku, pa ipak to uglavnom ne čini. većina niti ne pokušava, lakše se (da li) zavući u svoju kućicu i ljušturu i vegetirati a glumatati kak dišeš punim plućima? a kapacitet pluća ko u djeteta...jedva da udahneš i izdahneš! pri tome sebe ne izuzimam, al ja se barem trudim. pri tome mi svakako paa napamet ona "pametna i mudra" narodna: jedan se trudio pa se usrao! tako gledano, stalno sam "usrana"!