HIPOKRIZIJA

nije me bilo i mjesec dana! nekako mi se ne sviđa taj novi prostor, a i neki novi ljudi. poseljačila se udruga kao i zagreb. i što sad? ne ići i posve to bataliti ili ipak s vremena na vrijeme otić. pa se dobro provest, ko sinoć npr. bili su jedni krasni ljudi, dugo ih ne bje....s njima sam uvijek voljela plesati (ččitaj: ludovati) na neke pomalo otkačene stvari iz nekog doba! a bio je i jedan znanac, fejs frend. kad me on zavrti podijem stane ti dah. a i meni, koja ostanem bez daha! prekrasno pleše. a i moja frendica i on su krasan par. ovih dana samo spajam ljude...ha ha. kad već ne mogu spojit sebe sa sobom? al nije da nisam dobila i pusu...to valjda što sam ...primus inter pares? moram priznat da sam se ipak malo strgala. dugo već ne sjećam se takvog osjećaja subotom ujutro...jedva se vučem po hiži. pri kavi! a večeras treba i do gavele. neka, prošlii vikend sam tri dana bila doma,ovaj je red da malo zaružim. sve u svemu stanje redovno. malo ću pustit sinoćnju čagicu!

Link
Link
Link

a bome atmosfera je bila užarena...užarilo se nas par...skoro ko kod mike-a!

a smiješi mi se jedan pozdrav suncu? ha ha...zelene oke, dva metra....e baš je kjut! baš se pitam oće li se nasmiješit tamo kad ovo pročita il će se ražestit? anyway, život je lijep...dok maštaš! kad ostvariš ondda imaš sjećanja. i goleme zidine plača, sjećanja i zajeba. ako dovoljno dugo živiš, i kad nemaš više ništa ostaju ta prebiranja po onome...bilo je, a nije. moglo je biti a nije. bilo je i završilo. i tak, varijacije na stotu!