HIPOKRIZIJA

dvije po dvije, sada već i četiri...lijepo je uvijek lijepo, iako lijepog sve manje. jutros me rastužila bandićeva košnja trave (ovaca) ispred džamije, ali nedam se. lijepog je ipak više...crtica po crtica i eto ti života!uz jutarnju kavicu prebirem po lapu! jučer me i kćer obradovala...poslat će mi novi pa mi više neće duplirat slova, zmrzavat se ekran svaki čas gasi pali...svoje je dao! kao i ja...iako meni još uvijek sve lampice svijetle! crvena npr na bandića i ostalo smeće koje voda izbacuje i pluta na površini već više od 20 let, zelena za svu ljepotu kao jučer npr kada sam uslikala tu svakodnevicu i preljepu prirodu moje drage trešnjevke...a bome i žuta radi...to je ono kad prelazim iz zelene u crvenu...da me opominje kako živjeti život treba svaki dan...u malim stvarima! moja uobičajena jutarnja kava sa šlagom, subota...kao da još radim (prošlo je i 9 mjeseci od mog zadnjeg odlaska na posao) očekujem vikend! ha ha...uživam...uživajte...i dobro vam ovo životno more...ljubavi, patnje, ravnodušnosti...however....tu sam!
dijelim svoj zapis iz 2014.g. na fejsu)

NEPOZNATOM OBOŽAVATELJU!
Dugo nisam ovdje pisala, a sve rjeđe i drugdje! No, danas me jedna poruka ponukala da ovo napišem. Posegnu jedna moja generacija do 2012. u mojim zapisima i blogovima! Razgalilo me to, a i ovo što je napisao! Morti zato valjda tolko i citiram Rudanicu kak bi dotična počela i mene ak već ne citirat a ono bar čitat?
Pa kaže ON (moja generacija):
"....u nadi da tu negdje ima osoba kojoj ću biti i svjetlo i sjena, i dan i noć, i prijatelj i ljubavnik..... i kliknuh naslikicu osvjetljenu flash-om u pozadini..... a kad tamo Vi. Da Vi, sa velikim V, jer ono malo što pročitah u blogu dade mi do znanja da Vam stotine Rudanica nisu niti do koljena. Listajući stranice zaustavih se na dvadeset i nekoj iz 2012. i tu stadoh.Nemam više vremena...... moglo bi potrajati...... Al' svidjele mi se fotkice sa 24-te i onaj link na "play it Sam...." pa pustih i suzu...... Što, zar mislite da mi muškarci nemamo emocije ?????? Žal za nečim prošlim ili žal za nečim još ne doživljenim.....Živite, živite punim plućima i njedrima... nisam Vam zavidan, pače, veseli me. Vesele me veseli ljudi jer ih ovdje u kako Vi kažete Rvatskoj ima sve manje i manje...." pa još jednom sviram samo za njega...as time goes by

As Time Goes By Casablanca
Link

da, sve je manje lijepog! pa se tako jutrom budim sa lošim mislima s kojima sam sinoć zaspala. život me i dalje neugodno iznenađuje? ne pitam se zašto, već dokle! istina oslobađa, ali ova jučerašnja (ako jest) onda me bome razara. no, ima stvari i ljudi na koje ne možemo utjecati, već smo samo promatrači. i talog boli koji sjeda na dušu. njih dvije dugo već su mi rana koja najviše i boli. pa ipak, živim dalje svoj život jer ne mogu njihov!

uprkos svega sinoć sam do sitih sati odgleala notebook, prekrasan film o starenju! možda je to moja zadnja želja (pored one da mi djeca budu zdravo i dobro)? jer, nemam više želja!