HIPOKRIZIJA

sjedoh danas za ručkom uz čašu vina! i nazdravih....svim živim i mrtvim vukovarcima. upravo sam se vratila s jedne projekcije zagreb film festivama u MSU! izvrstan izraelski film na temu rata, okupacije...arapa i izraelaca! imaju smisla za humor nad tom svojom svakodnevicom i sudbinom da desetljećima žive uz bodljikavu žicu, kontrole, bombe i krvoprolića. baš si nešto mislim kako bi to bilo da netko kod nas snimi npr film o stradanjima vukovaraca...iz jednog drugog kuta nego li što je naša oficijelna politika..gdje su svi žrtve i nitko nije pobjednik...jer prokleti rat svima nam je uzeo!

mogla bih se napit danas...al znam da neću, kako nikad nit nisam!

krasno večer u društvu gentlemana......sjajan film, pa ipak, nešto nedostaje! taj povratak kući...solo!

i sinoć sam tako ćutila svu svoju samoću. cijelu večer sam plesala, bila u gužvi ljudi...bila su dva moja bivša dečka tamo...gungula ljudi, plesa, dodira...ali, ja se vraćam sama! samija nego što sam bila kad sam odlazila! taj osjećaj da te nema pola...osobito je prisutan u gluho doba noći! kao sada npr...i tako razumijem đuru...kad čovjek-muškarac vapi! za čovjekom-ženom! i negira to danas u razgovoru uz kavu moj frend...kaže da je njemu to komplicirano imat posla sa ženama...da mu je bolje ovako? jer sam ga suočila s pitanjem: zar mu ne neostaje? i konstatirala da je više ok muškarac od većine koje poznajem...ima sve atrigube kak bi rekli "dobre prilike" osim što je...neprilika! ne želi se petljati sa ženama! razočaranje koje čovjek doživi ostavlja trajne posljedice! u mene, tek tako da par godina ne ljubim! vjerojatno nit neću...no lijepo je misliti da oću! to hrani dušu, barem onako u mrvicama da ne usahne?

čitajući večeras blog ne mogu ne reći...o tempora, o mores!