HIPOKRIZIJA

a naoko izvana sve mirno, a u tebi ključa. jedna loša misao sustiže drugu, jedna loša radnja nadovezuje se na drugu, kada ustrajavaš al nema rezultata. kako izdržati? kako izdržavaš, ljubavi moja? meni je preteško. ponekad nam tuđa težina može biti teža od vlastite. ove moje sitnice eh...kako je lijepo budit se, popit kavu, pisati ovdje, čuti se sa dragim ljudima, vidjeti...dobro reče netko i neki dan (mislim koka) kad si zdrav imaš tisuću želja ali kad si bolestan samo jednu. ali teške misli i razmišljanje o tebi kao kamen me pritišće. volim te dijete moje ali sva moja i ljubav ovoga svijeta ne mogu ti pomoći. moraš sama. heroj moj, svoj...alli pitam se dokle? godina je na izmaku, valjda je i tvojim mukama kraj! ali kao da se iznova, tek dok prebrodiš jedno sranje, dogodi drugo...pa se pitam dokle? a ti strpljivo sve podnašaš no znam da i ti više ne možeš. ne želiš. što je ljubav ako ne može pomoći najdražem stvoru? tlapnja? zar i toga da se odreknem? pa što će mi onda ostati? bez ostatka sam s tobom!

e večeras sam se baš istresla...prvi put jedna frendica, ona vozi, ona časti...baš je dobar osjećaj kad je tak! a i novi prostor i plesnjak, baš sam se nadivljala (i naplesala) tak da mogu mirna ići spati! sutra imam jedan lijepi događaj....pa još ljepši (valjda) u nedjelju...drago mi je da mi se ponešto smiješi! lakše podnosim neke udarce...