HIPOKRIZIJA

tako je, naime, glasila moja prognoza! moj pokojni mi je to prorekao davnih godina. na svu sreću, još sam tu...reklo bi se svoja na svome. ali gledajući film "zaboravljeni" o jednom beskućniku, postarije dobi, koji je bez posla, kćer ga ne šljivi i gledam kako obija prenoćišta! američka, se razme. kod nas ih niti nema! krepaj ak nemaš svoj dom, svoj izvor prihoda i slično. koliko je takvih pokraj nas a da ih nismo niti svjesni. dnevno srećem ljude koji ko sjene promiču kraj mene, kao da šmugnu dok petljaju po kontejnerima i traže odbačene boce. 0.50 kn koje život znače! što me dijeli od onog ispod mosta? možda čak ništa. jer, ne živimo od tuđeg mišljenja, već od svog rada. ako se od njega može iole pošteno živjet. ili čak, pristojno umrijet. još dvije godine i bit će mi to besplatno. čudi se kćer kaj razmišljam o tome. a o čemu bih? ta ne valjda o životu? čemu? komu? i tako je prirodno ovako razmišljat. barem znaš na čemu si i što nisi. glupo je hinit veselost, sreću...a biti na rubu. a većina ih je upravo tamo, na rubu! trenutno ne mogu reći da mi je loše. osim što gotovo da nemam nikog svog. čak niti one koje imam, nemam! anyway, predamnom je još jedna duga, hladna zima! sa tisuću kuna grijanja! ima li to smisla? baš i ne, iz mog kuta gledanja! danas sam vidjela neke fotke koje mi imaju značenje. bje to jedan apšit na kojem smo svi, relevantni, bili! više nismo...neki su pokojni, neki se rasuli ko rakova djeca, neki su u pički materini sa sobom i svojom obitelji. ja? ja sam i nadalje tu! al ne ispod mosta! iako je u ovoj duši dovoljno hladno za dotični most!

konačno jedan film u kojem richard gere glumi..iako ne zna glumit!

u stvari, unatoč "svojih" 80 kvadrata, zrela sam za život "ispod mosta"! toliko na temu bližnjih, daljnjih i svih ostalih do kojih "mi je stalo". ili njima, kakogod!