HIPOKRIZIJA

uobičajeni dan za čagu! ali, danas sam dotičnu zamijenila filharmonijom. lisinski me oduvijek oduševljavao kao pojam...hram glazbe, kulture etc. i uživala sam kako uvijek i jesam kad je klasična glazba u pitanju, osobito moj gotovo najdraži (osim mozarta) l v beethoven i njegov klavirski koncert te 4. simfoniju. karte mi je poklonil jedan moj dragi znanac, dečec mlađi 15 let od mene! on izrađuje neke dobre pripravke i tu smo se našli, a htio bi i da mu poziram! kaže da sam mu još jako privlačna za slikati akt....naime, akademski je slikar. nisam još, al budem. nije mi problem skinuti se, još uvijek. kad sam vidjela sve njegove slike a osobito aktove, znam da je riječ o umjetnosti. but, na filharmoniji sam bila sa jednim dragim čovjekom, 15 let starijim od mene! jednom zgodom (a znamo se već godinama) nedugo mi je priznao da bi on mene jako pojebao, al mi ne želi priuštiti nevolju? nisam odmah kužila kaj je pisac htio reći, pretpostavljajući da ništ nemre pa je to ta nevolja? ma ne, kaže on, mogu ja još jako...ali kak imam slabo srčeko bojim se da ne kihnem na tebi! ha ha...naoko smiješna situacija, ali nimalo ugodna, jer čovjek fakat ima bolesno srce. čak mi je i predložio da, ak se to dogodi, naprosto se išunjam iz njegova stana i odem! ne bih mogla to, rekoh, zvala bih tvoje..pa nemrem te ostavit mrtvog sam tak? a mislim da bi mi se nakon takve jedne priče sex zauvijek zameril? i tako ja u stvari provodim život između 15 let mlađeg i 15 let starijeg! nije baš zanimljivo, vjerujte mi. osim što nikad još nisam pozirala akademskom slikaru pa je vrijeme i da to učinim u svom životu. istina, vrijeme je i da se opet pojebem, unatoč onoj priči naprijed. i ne, neću isprobavati hoće li njegovo srčeko izdržati ili ne? za to ću ipak naći jednog između 15 manje i 15 više!? iako ga ne tražim! no, kako stvari stoje s muškim rodom populacije 50+ teško da će ga biti, jer muškarci te dobi u stvari uopće ne traže! njih uglavnom žene nalaze, osim kad se oni pomame za nekom mlađahnom cca 20 godina mlajšom? u stvari, spoznala sam u ovim godinama jednu važnu činjenicu...a to je da muškarci postaju jako plahe "životinje" nakon 50.g. života! postanu svoja sjena i što više trčiš za njima, oni više bježe. kad ih ignoriraš, eto ti njih. pače, dosadni su do bola. ja sam prestala trčati prije nekoliko godina. nije da sada ja bježim, ali uspješno rješavam nezanimljive tipove, dosadne, bahate i ine muškarce kojih je pun svijet! ovih plahih se isto klonim, nikad ne znaš kad će taj pobjeć i zaboravit ti ostavit tvoj...bademantl npr...ili kad ćeš ti poželjet zbrisat i ostavit svoj...blender? zato je bolje da se ja i moja sjena družimo sa 15 + - ! a glede nekih talasanja na blogu, predlažem osobama slabog želuca da si popiju sodu bikarbonu...ona je odvajkada dobra za varenje i probavne smetnje. pa ak netko nemre provarit moj zapis ili komentar, nek povrati! ak ni to nejde, gurne dva prsta...po izboru kud (u usta ili dupe)? ja kontroliram još sve svoje otvore, pače još ih uvijek redovno proluftiram i izložim javnosti...nek se malo ispušu. voljela bih za promjenu nešto i ja čitat ovdje? do tada, i nadalje samo pišem...o životu, sebi, pogledima sa ili bez predumišljaja. o ljudima koji su mi nekoć bili bliži a sada su mi dalje, ili oni koji misle da su mi bili važni, iskreno, više se ne propitujem? znam da je svatko sebe stavio na svoje mjesto i da mu očito kraj mene nema mjesta! nekim drugima, ima! zašto, kako, koliko...ne trošim vrijeme na izgubljene i pogubljene dane, ljude, godine, boje...jer, predugo i previše toga imam iza sebe! 45 godina jebačkog staža pa sam valjda zato i s pravom napisala abecedu, 40 roditeljskog i supružničkog koje sam odradila i više ne moram ništa, više od 40 radnog i zaslužene mirovine, više od 35 vozačkog, spisateljskog više od 30 a blogme i iskričavog i blogerskog više od 12 godina. osjećam i živim ono što imam i ono što je ispred mene...mislima, djelom, tijelom! nije baš uvijek zabavno, pače, ponekad je teško i nepodnošljivo...ali dobro je! večeras sam se napunila prekrasnom glazbom, subotu već imam rezerviranu za oso buco (ne volim sama jesti), nedjelju za ruoute 66...trudim se zadnje vrijeme da mi slijedeća dva dana budu...najduži plan u životu!
a sada, vrh uma i emocija čovjeka zajedno! ipak, nema glazbe do one u živo...kad ti sa svih strana dopiru zvukovi. a mala kosooka je bila prekrasna pijanistica...glazbenici su druga dimenzija skladatelja....ne znam kome sam više zahvalna, da li onome što je beethoven čuo u svojoj glavi i skladao, ili ovi ljudi koji su to večeras izvodili?

leonore by bernstein (L.v.B.)
Link

p.s. i da, ovdje neće biti komentara (uglavnom) al ćete zato imati kaj čitati, ak ćete! l.n.

Dobar jutar Sara....lepo si to sročila ...bas onak kak treba.......slikovito i čovek se more ubaciti u taj film.Uživaj punim plućima jer....zutra....kaj bu zutra???Niko ne zna.....zato ...treba živeti sad i tu!

Ti zaista živiš punim plućima i tako ćeš do posljednjeg daha :)
Istina :) no ta bi se istina mogla gotovo pa preslikati i na nas žene, ne bih rekla da su muškarci 50+ plahi nego bi i oni kao i mi strasti a ne breme ( jer i previše nam je našeg bremena), one strasti zaborava od koje još danima poslije hodamo iznad zemlje ko leteći medvjedi/ce, sa pol stoljeća pa i desetljećem plus ako smo sretni još uvijek smo koliko toliko zdravi i neda nam se biti nečiji štap( u tim smo godinama štap sami sebi bračnim partnerima, možda još uvijek i djeci i roditeljima), to vrijedi i za muškarce i za žene, još uvijek ne razmišljamo o onoj istinskoj nemoćnoj potrebitoj samoći duboke starosti, mentalni nam sklop još uvijek ište zamaha i refula zbog kojeg ćemo možda mijenjati svoj ustaljeni život. S naznakom na znakovitom JOŠ koje nam kaže kako je sve prolazno i kako će biti možda još koji tren, dan, tjedan, godinu , desetljeće JOŠ .

„ne trošim vrijeme na izgubljene i pogubljene dane, ljude, godine, boje...jer, predugo i previše toga imam iza sebe!“
Ova konstatacija nije samo ženskog roda 

dobro jutro curke! nadrobila sam ja tu svašta sinoć, al drago mi je da ipak ima za svakog ponešto tj da ste iščitale par bitnih stvari...da je bitno da je čovjek zadovoljan. a i što je naš život solera u tim nekim letima! i da gelso, u pravu si...i mi žene smo postale "plahe" no mislim da je malkoc veća nijansa kod muških! oni imaju svoj posao, svoje dečke, svoj sport i tako furaju do 60 i neke! većinu koju sretnem odmah na početku pitam: a kaj će tebi žena-partnerica? pa nema mjesta da ju uguraš u svoj život? a onda iznenada kad onemoćaju nakon 60. kad više ne rade, kad nemreju pit nit jebat (isprika na prostačenju) odjednom se počnu okretat i jurit za ženama? a žena više nigdje ni...i one su postale same sebi dovoljne!

samo ti drobi, drago meni čitat tvoje drobljence :)
e sad,rijetko je tko sam sebi dovoljan, da nije tako iskrica ne bi postojala, svi mi koji smo dugogodišnji samci nismo više spremni na velike kompromise, solerizam je naš izbor,
a ipak očekujemo zgoditak na lutriji , podudarnost, kompatibilnost začinjenu strašću zbog koje bi bili spremni na kompromise. dobar začin u pravoj količini i u pravom trenutku kuhanja čini i od tvrdokornog graha gozbu. ne valja previše a ni prerano stavit npr bosiljak u sos , izgubi na okusu, a onda dolazimo i do one istine da se o ukusima i okusima ne raspravlja pa do druge istine da svatko svoj recept za sreću mora otkriti sam ili ako dobi zgoditak na lutriji u dvoje:))

ha ha, gelso...ja kak sam prešla u mirovinu i otšla iz firme koja dijeli sreću, nekak više ne očekujem glavni zgoditak na lutriji? ja sam pobrala svoje nofce i skrasila se u svoj kutak...nemsm bišr ništ sa lutrijom, čak ni tiket ne ispunjavam! a kažu, tko ne igra nemre niti dobit. istina, imam jednfu pretplatu od tiketa na iskrici al ta firma nekak nije baš izdašna, rijetko kad isplaćuje dobitak, uglavnom...gubitak! no kak sam se i ovaj put pretplatila na 3 mjeseca nema druge nego se...igrat! ha ha...u svemu čovjek može naći malo smijeha i zabave..dobro si rekla, puno ovisi o začinu i ostalim tajnama dobrog...graha! pa nek padne kak padne!