HIPOKRIZIJA

postignuće...nakon dugo vremena slučajno nabasala na beaujolais...i iskapila to u dobrom društvu! niz valja nastaviti...dobrim stvarima, ljudima, događajima! pa dok ide, ide! nek ne stane iako znam da hoće...kad tad? znam da nekima nije drago što je meni drago...al, c'est la vie (to je život)!
za dobro jutro, dobra stara stvar!

Link

dobro jutro svima! apropos slovkovog zapisa, evo i mog komentara...ja sam neki dan u svom zapisu (o zmiji i njezinim nogama ha ha) rekla kaj mislim o tome kako ljudi žive! osobito na iskrici...no znaš kak je to, shaw must go one! ljudi glumataju sve i sva...misleći kako varajući druge ne varaju sebe? no svi mi jako dobro znamo...tko smo, što smo...a i sve što nismo niti ćemo biti! ja volim biti kozer al ne i pozer, iako s vremena na vrijeme dobim želju podijeliti nešto sebe i ovdje (kako tugu tako i smijeh, ali bome i cinizam, kritiku i sve što resi moj život)! sadržaja uglavnom ne nedostaje, što ne znači da sam zadovoljna njime! iako nisam nezadovoljna, pače...lijepo je, dobro je...uživam i to jutrom dijelim s vama, npr. jučer sam nakon dugo vremena imala prefine lazanje s kozicama (domaće), guštala uz čašu beaujolais-a ( košta nevjerojatnih samo 29,90kn original frenč) i tak...sve u svemu.... C'est la vie

Neka ta pozitiva i uzivanje potraje ti sto duze. Neka zarazi i danasnji dan. Uzivaj..Treba nam pozitive.

Dobro je....vani je sunce...neradni je dan...bar nekima....kolač je gotov...ne znam bas za koga sam ga radila ali...valjda ce ga netko pojesti...ali...neka pozitiva me povukla od jutra.
Pjesma je...uffff...ispada da su mi mnoge najdraže....ha..ha:-))))

bok curke...alex...arapo...drago mi je da ste tu svratile...ostavile svoj dobar trag! lijepo je pričati s ljudima...razmijeniti misli. iskrica mi već više od desetljeća daje dojam da nisam uvijek sama!

A da... Nismo sami u virtualni definitivno... Ali... Ipak je ljepše imati nekog u stvarnom životu. Do tada... Tu smo :)

Sunday blues jam...upravo sada! dečki su izvrsni...

https://www.facebook.com/979847678720242/videos/1104639269574415/

hm...zašto čovjek nakon punine osjeća još veću prazninu? zar ne bi se trebala puniti posuda samo dok je prazna? kad je puna počinje se prelijevati i to što se preljeva ničemu ne služi (barem ne posudi)? a kako odoljeti prepuniti se? ili se othrvati praznini koja vapi za puninom? kada je dosta, a kada previše? možda mi, fališ mi, m. gotovac da neke odgovore?

izgleda da je moj "fališ mi" definitivno izgubljen u bespućima propalog lapa i obrisanog nicka! izgleda da su neki zapisi otišli baš u propast! no, ionako je sve to pohranjeno u meni! sve externe memorije su ipak samo...externe i kopije, surogati ili što već! originali su dobro i duboko pohranjeni! to the end!

Tu sam željela napisati komentar, ali si ti u međuvremenu stavila novi zapis.. :))

"Dodirnula sam mu usput žilu na ruci kada sam pomaknula čašu za vino.
Taj ću dodir danima obnavljati u sjećanju.
Ne samo kao želju da tu, muževnu a opet nekako tužnu ruku, osjetim na svom tijelu, nego iz potrebe da se neka njegova i moja osjećanja na bilo koji način dodirnu."
et', ja ovo izdvojila iz "fališ mi"

dobar ti dan

hvala alis, nikad nije kasno za dobar komentar...a tvoj je i više od tog!