HIPOKRIZIJA

"operi kosu sjutra! nalakiraj nokte. probudi se dovoljno kasno kako bi mogla otići rano leći drugog dana. i odluči se (a nije stvar odluke, već definicija mogućeg) hoćeš li biti u zagrljaju mogućeg muškarca ili hoćeš mogući zagrljaj željenog muškarca? a možda je to samo mogući zajeb? možda se upravo toga bojim; saznati? u međuvremenu prolazi vrijeme kao u nekom međuspremniku; vakum, događanje, vakum! moja frendica koja se isto povukla na rezervni položaj (nema je već neko vrijeme) to bi zorno smjestila u epruvetu i nazvala kemijske elemente (a može i spojeve) pravim imenom. možda bi to i zapalila? reče mi ona onomad da sam ja prava dama! hm...kako dama može osvojiti željenog muškarca kojem nije stalo ni do sebe a kamoli do mene? a opet...kad netko ostavi ručak i dođe samnom popiti kavu...onako iznenada nenajavljenu, počnem si laskat.ili kad me onaj mogući pozove na treći, gotovo nemogući ručak...u nizu? ne u restoran, već ga sam skuha! možda sam neodoljiva? možda nenadjebiva? hm...možda ipak samo uporna u svojoj gluposti? btw jel znate da mai sarai znači ne nikad nikom više (kak sam ja mislila) već kak veli moj frend pino: neću biti, nebu? na kraju...."


vidim da nekima nedostajem pa u pokušaju citiranja mog bloga doživješe neuspjeh! aleksandrijska biblioteka bila je svemirskih razmjera. njezin gubitak je nenadoknadiv gubitak za čovječanstvo, tako da mi jaromile tvoja usporedba sa mašću i propašću dotične može biti veliki kompliment! a kako ne bi i dalje patio kao vjerni obožavatelj mojih blogova, eto ti mog zapisa da ga opet možeš kopirat i sebi spremit. ljudi kad nemaju svoj život kopaju po tuđem, kad sami ne pišu, čitaju! zato i postoje pisci...da bi ugađali sebi i drugima!

Link

wow...blog još nije prijavljen? neka...morti i nebu?

Daklem krupni otpad odlažem u reciklažno dvorište......

bravo svjesni građanine! i ja, zato se valjda stalno i pojavljuje taj otpad kao novi proizvod, sadržaj, jednom rječju, reciklirani otpad opet služi svrsi!

upravo sam se vratila s jedne krasne izložbe mog frenda akademskog slikara...iako sam već vidjela uglavnom sve te njegove slike, moram reći da je prekrasan čovjek...trenutno ima čak dvije izložbe u gradu zagrebu! a od svega najviše me se dojmilo što mu piše u biografiji: xy ima krasne ruke koje čuda stvaraju...jer bavi se još ponečim osim slikanja (ne pada daleko jabuka od stabla). prijateljstvo nam je višestruko i sretna sam što imam tako zgodnog i mladog frenda. istina, on mi reče: povedi koga želiš! a smetnuo je s uma da mogu (želim) jedino povesti moju pesu...ali pse ne primaju na izložbe! ha ha

otac mu je kipar...no ne pišem ovo sve zbog njega i njih, već zato što ljudi i nadalje, u ovim godinama, podcjenjuju jedni druge? a čitam ovih dana da i mediji podcjenjuju ljude...pa sam u tom stilu i komentirala jutarnji, stankovića i još neke ovdje...da je čovjek građanin malouman, ne bi progutao te njihove objave glede suca kolakušića! a i ove neke blogove ovdje...ajme, kud sam zašo? da mi nije nekih stvarnih ljudi koji su dragi ljudi ne znam kaj bih? i da mi nije mene!

https://m.youtube.com/watch?v=iVOmPgW_IVA

https://www.youtube.com/watch?v=QT_nufW4s8Y