HIPOKRIZIJA

https://www.index.hr/vijesti/clanak/splitski-vijecnik-gradonacelnici-supetr




a-steta-sto-traktori-ne-plove-morem/2070507.aspx



eh, balavac je pravi baštinik onih "nedužnih civila" koji su pobijeni na bleiburgu! zanimljivo kako cijeli svijet gleda posve drugačije na te događaje (osobito englezi koji su svu tu zarobljenu vojsku predali partizanima koji su bili stvarni pobjednici na ovim prostorima i saveznici saveznika) kojima se neki hrvati jako ponose? a i austrijanci su rekli svoje! i kako samo prijeti svima nama koji baštinimo neku drugu kulturu, svjetonazor i koji se isto borimo protiv nepravdi iz povijesti...ali ne mržnjom i prijetnjama već...hm....odlaskom iz ove lijepe naše! kad vam odu svi "neprijatelji" tko će vam onda biti neprijatelj? žena je tako kulturno i pismeno sve vas stavila na pravo mjesto jer vam u današnjem modernom svijetu...nema mjesta!
(moj komentar pod punim imenom i prezimenom na portalu i ovoj objavi)

ali, kad smo već kod bleiburga i "komemoracije" (koju spominje danas na blogu krelec) evo malo povijesnih činjenica za one koji čitaju!

".....Novo „uzbuđenje“ u javnosti izazivaju pojedinci i mediji, iznoseći svoje brojke o žrtvama Bleiburga i Križnog puta u „prigodnim“ tekstovima u kojima se „povijesno“ tumači da je zločin bio planiran i naređen iz vrha tadašnje Jugoslavije, odnosno – neposredno od strane Tita. Međutim, vrhovni komandant Jugoslavenske armije Josip Broz iz Beograda je 14. svibnja 1945. godine poslao brzojav štabovima 1., 2., 3. i 4. armije JA, te glavnim štabovima Hrvatske i Slovenije čiji je sadržaj od kapitalne povijesne vrijednosti: „Preduzmite najenergičnije mjere da se po svaku cijenu spriječi ubijanje ratnih zarobljenika i uhapšenika od strane jedinica, pojedinih organa i pojedinaca. Ukoliko postoje među zarobljenicima i uhapšenicima takva lica koja treba da odgovaraju za djela ratnih zločinstava, predavati ih na revers vojnim sudovima radi daljnjeg postupka“..."

iz ovog citata što je naredio Tito da se zaključiti da je dotični rekao gotovo isto što i Tuđman kada smo olujom vratili otete krajeve HR od strane srba i kad su srbi krenuli bježat!
ja vjerujem i jednom i drugom da su rekli to što su rekli (jedino je pitanje jesu li držali figu u džepu a to je na povjesničarima a nikako ne na meni)?

s jednom drugom izjavom bih se posve složila:

"Tomislav Jakić, istaknuti novinar i svojedobno savjetnik Stjepana Mesića za njegova mandata kao predsjednika države, uz ostalo piše: „Je li istina da je poslije predaje ustaško-domobransko-četničko-belogardijske grupacije, praćene povelikim brojem civila, bilo likvidiranja? Istina je! Je li istina da se to događalo poslije službenog završetka rata u Europi? Istina je! Ali, istina je i to (što nitko nije rekao, niti svih ovih proteklih godina govori), da se spomenuta grupacija povlačila prema granici s Austrijom uz borbu, odbijajući predaju – poslije službenog završetka rata u Europi, dakle poslije onoga dana kada je trebala položiti oružje. Kao što je, formalno-pravno, istina i to (što opet nitko ne govori) da zbog toga što je odbila predaju i nastavila borbu i poslije službenog zavšetka rata, ta grupacija više nije imala status legitimne i legalne oružane sile. Sve to, naravno, ne mijenja ništa na činjenici da su izvršene likvidacije koje se ne može nego najoštrije osuditi, ali smješta cijeli događaj u donekle drugačiji kontkest, a to se nekima očito ne sviđa.“

kad smo kod bleiburga, evo još malo činjenica:

"...Uvodna uvertira Bleiburga i početak formiranja bleiburške kolone započela je u jesen 1944. godine, kada je NOV Hrvatske (odnosno Osmi dalmatinski korpus) trajno oslobodila hrvatsku obalu od Dubrovnika do Zadra, odnosno cijelu Dalmaciju i jugoistočnu Liku – podsjeća dr. Branko Dubravica, profesor. Izbjegle kolone poražene njemačke vojske i vojske NDH povlačile su se unskim pravcem ka Bihaću i Zagrebu i neretljanskim pravcem od Mostara ka Sarajevu i Zagrebu. Na pravcu nastupa NOV Hrvatske i kasnije 4. armije koja je po nacionalnoj i teritorijalnoj pripadnosti bila uglavnom hrvatska, nije se dogodio Bleiburg, ali je odmazda nad poraženima bila ograničenog karaktera.
Stoga južna polovina Hrvatske, ili prostor južnije od Plitvica ne živi pod dojmom blajburške tragedije, osim manjih dijelova zapadne Like oko Gospića. Izbjeglička kolona prvo se slivala dolinama rijeke Une, Vrbasa, Save i Drave u pravcu Zagreba i Varaždina, da bi tako okupljena napustila crte obrane pred Zagrebom i krenula put Koruške u Austriji, nadajući se probiti tim pravcem i predati Englezima. U izbjegličkoj koloni zateklo se oko 50% vojnika i civila s prostora Bosne i Hercegovine, Hrvati katoličke i islamske vjeroispovjesti, kako je tadašnja sližbena politika gledala na Muslimane.
Temeljna pogreška vodstva NDH
Odluka o napuštanju obrambenih crta na Ilovi i Uni, to jest u široj obrani Zagreba, te pakiranju kofera za put na demokratski Zapad, bila je temeljna pogreška vodstva NDH. U izbjegličku kolonu uključili su se i oni pojedinci i grupe koje se nisu osjećale krivim za služenje režimu NDH i koje bi bile pošteđene progona, torture i likvidacija koje su mnogi u zarobljeničkoj koloni doživjeli.
Neuspjeli prodor glavnine vojske NDH u središte Koruške Klagenfurt, završio je okruženjem od strane Engleza i jugoslavenskih partizana, među kojima je bio i Šesti slavonski korpus u sastavu 3. armije JA. Nakon okruženja uslijedila je kapitulacija pred Englezima i izručenje partizanima. Manji dio snaga probio se u dubinu Austrije i našao pod zaštitom angloameričkih snaga, dok je većina vraćena u Jugoslaviju. Tada je nastupila drama u kojoj su mnogi izvučeni iz kolone i odvedeni na stratišta u Sloveniji i graničnim područjima u Hrvatskoj.
O tome tko će biti izdvojen iz zarobljeničke kolone odlučivali su samovoljni pojedinci partizani. Jedni su strijeljani zato što su imali činove, drugi zbog boje odora, treći zbog vremena stupanja u vojsku, četvrti zbog određenog zavičajnog podrijetla, peti zbog toga što su prepoznati kao zločinci, i tako redom. Nakon početnog razvrstavanja i formiranja kolone nazvane Križni put, većina preživjelih dospjela je u sabirne logore gdje je provela pet do osam mjeseci i dočekala amnestiju.
Bleiburg se nije mogao izbjeći, ali se mogao znatno ublažiti. Na Bleiburga ljudi nisu ubijani samo zato što su bili Hrvati, već zato što su kao vojnici ili civili bili u službi NDH, u kojoj su u ime Hrvata i hrvatske nezavisnosti ustaše počinile stravične zločine, a zbog kojih su u obračunavanju s onima koji su bili u Bleiburgu u znak odmazde pored objektivnih krivaca stradali i vojnici i civili koji nisu bili zločinci, samim time što su bili vojnici ili službenici NDH. Na Bleiburgu nije bilo Hrvata iz Istre, Međimurja, Baranje, Rijeke i Zadra, ili ih je bilo vrlo malo s podruja Dalmacije, dok ih je gotovo 50% bilo iz Bosne i Hercegovine – Hrvata dviju vjeroispovijesti (katolika i muslimana) prema tadašnjem ustaškom pogledu na Muslimane kao etničke Hrvate.."

eto, toliko o mom doprinosu glede bleiburga, križnog puta (imala sam prilike s nekim sudionicima razgovarat o tome), balavca koji priča o bleiburgu i "likvidaciji" nas koji mislimo drugačije...o jadnoj hrvatskoj koja još niti danas ne zna istinu o svim svojim izgubljenim ratovima? zašto? pa možda zato što upravo istina smeta razno-raznim bivšim i sadašnjim te budućim bivšima koji na krilima nacionalizma i stradanja HR građana grade svoju "blistavu" karijeru poltrona, ulizica, uguznika i ostalih koristoljibivih političara na ovim prostorima još od onog rata naovamo, a osobito nakon ovog domovinskog! sva sreća da mladi uglavnom jebu i ustaše i partizane, kao i sve nas ostarjele i onemoćale koji smo ih sjebali bar za jedno 50 godina života! no, ipak je zanimljivo kako to da je na bleiburgu najviše bilo upravo življa iz BiH a menje iz ovih nekih dijelova RH s tim da ih iz nekih dijelova RH (a pretežito hrvatsko stanovništvo) jedva da je bilo? (cit: Na Bleiburgu nije bilo Hrvata iz Istre, Međimurja, Baranje, Rijeke i Zadra, ili ih je bilo vrlo malo s podruja Dalmacije, dok ih je gotovo 50% bilo iz Bosne i Hercegovine – Hrvata dviju vjeroispovijesti (katolika i muslimana) prema tadašnjem ustaškom pogledu na Muslimane kao etničke Hrvate..").

Valjda su to ti "zaslužni" hrvati o kojima slušamo već 30 godina u samostalnoj i suverenoj RH pa njihovi potomci kroje gaće današnjih 4.5 miliona hrvata u RH?

btw zgodno je pročitati i sve ostale komentare ispod objave...onak, pametnom dost! ima briljantnih komentara mladih ljudi koji su ostali ovdje...no, tko zna do kada? mladi ljudi su ogorčeni i to iskazuju žestoko, ponekad i na neprimjeren način! no toliku zadojenost i zatucanosti koju vidim sve češće i sve više u kolijevci civilizacije, dalmaciji koju iskazuje ovaj mladac (na koncu tamo su mi korijeni) zapanjuje me?

isprika na post festum uređivanju bloga i sadržajnoj promjeni, ali mislsim da je dotična i te kako dobro došla za bolje (kome je stalo do istine) razumijevanje istine i onoga što se doista dogodilo?

eh, baš lijepo veče...odmah je i dan ljepši! kako je život sinusoida...rašomon čisti! ili kako bi reko gundulić u osmanu: Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje."...tako i život! u jednom danu pet se puta stvari promijene....istina, to su gluposti od npr s kim ću popit kavu, koji film i da li ću pogledat, s kim ću ručat, hoću li se igrat s unučicom i takve sitnice koje čine život! a najljepša su mi ona događanja koja ne očekuješ. pa još k tome ugodna! jedno takvo je upravo večeras bilo...dodiri su jako važni u životu čovjeka...žene! i poljupci...o kako puno toga mogu! večeras sam ispratila na put jednog dragog mi čovjeka! spravljat ćemo lazanje opet kad se vrati...treba vjerovat ponekad u sutra?

večeras sam uz kokice probala bugarsko vino (sa prstom cockte tj bambus) i mogu reći da me ugodno iznenadilo! dobila sam ga neki dan na poklon uz stručak frezija prilikom poziva na ručak u troje. jako i pomalo trpko vino. nedugo sam prvi put pila moldavsko crno vino..merlot. isto posve solidno vino i ima ga kod nas za kupiti (vrutak)! izgleda da nas istočni susjeti pomalo sustižu u nekim stvarima?

kako to obično biva u životu, red seće, red govana! pa su me danas usrećili u mojoj osiguravateljskoj kući s pismom da mogu uskoro raspolagat svojim životnim osiguranjem! jbt još maloo pa ću se opariti! još samo da smislim hoću li te pare spremit negdje u čarapu ili kupit neki autek (jer je ovaj pri izdisaju)? novac je uvijek lako potrošit, osobito u mom slučaju! no, treba najprije to doživjeti pa onda lumpati!

Kako imam isti problem odnosno novac mi ispari, jučer sam potpisao da mi isplaćuju rentu :)) do penzije. Onda mi dolazi njemačka penzija. Od hrvatske neću dobiti ništa premda sam 12 godina tu radio i plačao sve što su tražili

eh slovka...ti si izgleda isto veliki hedonista unatoč toga što pišeš tako kako pišeš? većina ljudi ne zna si priuštiti neke sitne male radosti do kojih im je stalo! normalno, svakom je to nešto drugo...ali poanta je da živiš dok si živ! ja da imam pet puta više potrošila bih sve, a i kad sam tjedan pred penziju bome mogu preživjet cijeli tjedan sa malo više od 100 kn (što mi je inače nezamislivo)? nemam običaj štedjeti...ovo životno je puka slučajnost (imala sam još dva, jedno manje već podigla a drugo odustala i popušila uplaćenih 7000 kn)..no jebeš novac! on je da se troši i za njega kupiš neki ekvivalent sreće!

ti bi se trebao udružit s nekom ženom koja je šparna ha ha...onak, ona šparna ti trošiš!

Kad imam imam, kad nemam nemam

zdrava logika al nije baš to za nas u nekim godinama! znaš, ja sam tako živjela cijeli život i iza sebe imam prekrasne događaje i doživljaje...pa sam radila i neke nepromišljene stvari (kupovala krpice i sad mi trebaju dvije sobe za svu tu robuštinu). istina, ima to svoje prednosti ne moram ništa kupiti od krpica do smrti...ali zato sam potrajbala novce koje sam trebala imati pod stare dane uz lijepu mirovinu? a ništ od toga...sada živim od mirovine do mirovine (koja istina nije mala ali nije niti dovoljno velika)! na momente požalim, al u stvari ne! i sada živim od danas do sutra...i uživam kad god mogu! eto npr jutarnji gušt kavica, jedna pljugica...i iskrica! kaj oćeš više!

Imati novac mi je postala najgora nočna mora

pa znaš da je dobar osjećaj kad ga imaš! ja zadnjih godina, otkada imam extra prihod uz mirovinu puno lakše živim i ne moram razmišljati oću li imati za režije i hranu! i loše se osjećam kad ga nemam i kad moram pazit! prošle godine kad sam dobila otpremninu, jedno 6 mjeseci sam si mogla priuštiti onak život bez brige..nisam razmišljala da li ću kupit i priuštit si neku sitnicu, sve što mi je dolazilo da moram odradit, platit...uspjevala sam bez problema...i to je bio tako dobar osjećaj! konačno! no to je trajalo kratko jer je i svota, iako pozamašna, bila nedostatna za sve što sam trebala. u stvari, s otpremninom sam se izvukla iz blokada u kojima sam bila...i tak....shvatila sam da je novac važan! zato i radim na tome da svoje "snage" udružim s nekim...pa u dvoje je nekak lakše...plaćaš po pola režije, hrana kad se kuha za dvoje skoro kao za jednog i tak...čovjek postane racionalan pod stare dane!

ali je teško sresti para...nekog tko je razgovorljiv, tko je emotivan (i sex je važan)...tko ima materijalno otprilike kao i ja (ne želim nikog uzdržavat, a nit ja ne želim biti uzdržavana) i tak...ha ha...štosno kako ovako javno pričamo? očito smo iskreni i jedan i drugi i jebe nam se za tuđe mišljenje...i ne muljamo...ne skrivamo! na koncu, čovjek ono što želi sakrit uvijek to može...osobito od sebe samog!

kavicu sam popila, s tobom ugodno proćaskala i pozdravljam te...ugodan dan...i čitamo se (kak bi rekla meija)...a valjda i pišemo!

Sve se uvijek vrti oko novca, pa čak i ljubav... :))

da, u pravu si...ako si čovjek može kupiti kvalitetan život onda nekako i ljubav lakše dođe! jednom ne tako davno, rekla mi je moja kćer: znaš mama, novac je dobar kad ga imaš samo zato što si možeš npr kupit zdravlje (tada je bila u americi na operaciji srca)! i na njenom primjeru sam najbolje vidjela kako je dobro imati novac...ne mora raditi kao njezina mama 40 godina, može putovati gdje želi, kupiti što želi.....zdravlje je kupila, ali nažalost ne i sreću! spram nje ja sam sretna i zadovoljna, ali ona ne. tako je to u životu...ipak ne možeš sve kupiti novcem!

iz svog životnog iskustva znam da se do sreće teško dolazi a lako se gubi...