HIPOKRIZIJA

nedjelja

Obično večeri poput ove, kad krenem od kraja do kraja kreveta shvatim da te tražim? Počne s nekom erotikom no to je tek uvertira. Pomislim kako bi mi trebao dobar kurac da me izjebe a onda krene čežnja za tvojim zagrljajem...osjećam kako tonem u san a ti me držiš...potom se ipak okrenem na svoju stranu i spavamo u nekom kontaktu...bilo rukom...nogom, makar nožnim palcem..Dugo već nisam navikla spavati s tobom. Možda zato što odeš? Imala sam ovih dana posla. Očistila sam cijelu kuću od buha. Izgleda da smo to jedino podijelile s Badom, pesom jednog vlasnika? Nedostaješ mi dugo već...dulje nego što te znam. Večeras sam i krevet promijenila, al sam to ona ista ja. Dokle? I mrzim ta svoja stanja nemoći kad te očajnički trebam ..mine to i opet mir...ko Porgi i Bes. Ujutro ću stavit link, sad pišem na mobu. Summertime...ono crnačko ljuljanje u ritmu ljeta koje je otišlo...pokoji titraj u mojoj jeseni života. Zima samo što nije otišla. Ostani u njoj, sačekajmo konačno novo ljeto ..zajedno? kao...njih dvoje..

ponedjeljak

A tek Tin...o kako me on stalno prati...kak reče..mojom stopom idi, pokazat ću ti kako gospe ljube..." Neka...valja poći sad, sutra će zazvoniti a ja ću samo reći: bok...kako si...da, dobro sam...što ima...a nema!
Takvi su razgovori bez smisla koji ništa ne govore a sve prešute! A zašto? Zar imamo i sutra? A kako, kad nismo imali niti juče!
Kad nejde onda nejde...spavanje mislim!
Sada si i nespavanje mogu priuštiti!
...a i ona se nekako nije mogla smjestit...niti k meni na krevet već onak pod nogama...na tepihu!a sacmo je nanadjebiv...satchmo...eh...zna se da mislim na L.A. alias sačma

utorak

i pita mene upravo jedan tridesetosmogodišnjak da li mu vjerujem da je spavao sa ženom mojih godina? zašto mu ne bih vjerovala?
večeras sam se tako lijepo smijala...sama! jedan zgodan film i onaj krasan glumac cristy...izvrstan je film napravio na temu glumatanja i glume...glumaca! i nas ostalih. šteta kad se čovjek nema s kime smijati, smijanje u dvoje je zakon!
jazz...blues...soul...sve mi je draži! onak za dušu, koju sam potepla. a onda natruhe zztopa, acdc-a!

srijeda

pisala mi jedna blogerica da sam joj falila na blogu i da joj je drago što sam se vratila. a ja sam pisala cijelo vrijeme i kao što rekoh: "vratit ću se jednog dana", vratih se u ovu pustinju!
dugo već nemmam ja s kime niti razgovarati a kamoli pričati? draže mi ovako samoj sa sobom! kćer ide na dva tjedna u pragu. nije mi do nje, al mi je do unučice. prekrasna mlada damica...svaki dan sve krasnija. krijepi mi dušu...u moru pustinje i poplavama sranja. lamatam rukama, održavam dah, i iako mi ništa ne fali...ništa nemam osim praznine! osobito u gluho doba...kad sablasno igraju se sjene...da mi je bar otići. tada bi konačno otišla i ova nada.
kako su ljudi u stanju i nadalje povrjeđivat druge ljude samo zato što povrjeđuju sebe? kad smo najjadniji, povrjeđujemo druge! sretna sam jer to činim sve rjeđe. sada, pišući sve ovo, povrjeđujem sebe...no tako mi je lakše, sjediti za lapom nego li ležati u mraku u krevetu! nevjerojatan sam trezvenjak...popijem jedan bammbus i šlus. nemrem se niti napit? bar za sad! čitam neke naslove i....idem!
i da, ne nisam bila u srijedu na brbljavoj jer je sada utorkom...to prepuštam hm hm...radije ću u kic na pjesničku žensku veče! mijenjam jednu solidnu ženu za pet nesolidnih mušaraca!

četvrtak

e sad jutrom uz kofi idem čitat kaj sam trkeljala noćas?
suvislo, da nemre suvislije bit! pročisti se um noću i izađe van čisti...um! kaos emocija ionak pluta na njem!
ko ulje na vodi! to ja zovem suživot koji me prati već pet desetljeća (onih prvih 10 jedva da pamtim!
đubrad, obrisali su main blog...imala sam ga u praćenima...baš mi je žao. obrisala ga iskrica, ali moje fotke uredno stoje na netu...e bome ću ih tužit...slike koje su objavljene na tom blogu su i dalje javne a bloga nema...skandalozno! no, ima i to svoje prednosti, barem neće lopovi krasti moje blogove i stavljat ih tamo gdje im nema mjesta!

petak

stvarno, čitam danas o jednoj bahatoj curi koja je tako mlada a tako degutantna...kao čovjek, kao žena, kao političarka! i sjetim se jednog drugog našeg svjetskog čovjeka, dr. mihaljevića...svjetska klinika..al ono kaj je najbitnije, čovjek je tako jednostavan, skroman...nije bahat kao ovi naši bijedni doktorčići. svaka mu čast...a i amerima u toj njihovoj klinici...znam iz prve ruke da su perfektni! hvala mu što je spasio mi i stariju, a bome lani i mlađu kćer (ovu mlađu nije on operirao jer više ne operira ali je sredio da može doć na operaciju a da nije imala još niti pola love potrebne za operaciju...pa su je primili pod hitno i sve riješili)...hvala im! i mojim hrabrim kćerima koje su sve to preživjele. a i ja sam još cijela! taman za u krevet!

subota

ručak u troje, on, ona i ja! frezije i bugarsko vino! koja kombinacija. mislim da nije dobitna, iako se tako činilo? rekla bih sve je stalo u tjedan dana. što mi je najžalije? obično nemam s kime jesti. obično nemam s kime popit čašu vina i pričat. imam s kime šetati. imam i s kime plesati. radije bih slušala blues, jazz, rock...s tobom. ali nema te! dobro je imati svoje ljude, prijatelje...jedne za kavu, druge za ples, treće za bambus, četvrte za blues, pete za ručak? primijetili ste da sam preskočila sex, jer za sex nemam svoje ljude. sex imam samo za dragog mi čovjeka, kad ga imam! puno previše ljudi...a tjedan ima samo sedam dana! ja bih radije sve sa jednim. i ne mora biti svaki dan, kak skoro nikad nit nije. sve znaš i saznaš u ovim nekim godinama ali znanje i primjena nisu isto. pače, posve odvojene stvari.
i gotov tjedan...sve opet ispočetka! meni nije trebalo sedam godina (koliko je Lewisu trebalo dok je napisao sve knjige Narnije) već je sve stalo u sedam dana stvaranja! dok gledam annie hall (w.alena) razmišljam o tome što sam danas čula..i malo se prestravila! mojoj sister su ugradili bypass...još jedan u obitelji!
p.s.
svi dani su tu, nisam niti jedan zaboravila ili preskočila? u stvari, sviđa mi se ova kompilacija neovisno od dana koji nedostaju, ne po redosljedu već po sadržaju ili su suvišni! nekoć mi je woody allen bio jako zanimljiv zajedno sa svojim filmovima...danas, deja vou. i uvijek sam se pitala zakaj taj kepec (ali fenomenalni ima um i režiser) misli o sebi u fizičkom smislu kako je nenadjebiv muškarac u svim svojim filmovima glumi nekog macho tipa i zavodnika? ha ha...mora da se šali?

Ella Fitzgerald & Louis Armstrong - Summertime

Link

a može i ovaj (iako je bolji original, al sviđa mi se ova orange cura...moram što hitnije pohodit frizera)

Link

Dobro je Sara...bilo je to ispuštanje duše na papir....držim da je to jedno od najboljih i meni najprihvatljivijih načina ispiranja duše jer...kada imam za time potrebu...ne treba mi još i neko popovati da bi trebala ovako ili onako.Papir šuti i sve trpi...on mi je uvijek bio moj najvjerniji pratilac.

bravo arapo...tak je...i sama tako mislim. čak i ja često ovaj lap top zovem papirom...jer od nekad smo tu dušu ispuštale na papir! bjelinu ima, pače...moš pisaš, brisat kolko te volja. otkad postoji kompjuter i mogućnost piši briši ja sam se baš preporodila! ne samo u pisanju blogova već i poslovno!

sjećam se nekad, npr pisala sam neki ugovor u šest primjeraka i sad pogriješiš...vadi svih šest kopija s indigom van, briši grešku s onim bjelilom (i to je bio relativno noviji izum, nekoć je to bila gumica ) ili ako ne smiješ pogriješit, onda moraš sve ispočetka...ajme, koliko je takvih puta bilo? sjećam se, negdje 94. sam imala prvi kompjuter na poslu i nisam mogla doći k sebi od oduševljenja...word, excel...milina pisati tabele, pogriješiš broj, samo obrišeš i ideš dalje! a tabele onak kilometarske. ili kasnije kad sam radila analize prodaje...sve formule lijepo postaviš i on sam izračunava, postotke, indexe...milina! počela sam jako voljeti matematiku i baš sam uživala u svom poslu komercijaliste i na koncu i u svojoj struci!

sad uživam u svojoj kavici...fakat, današnji poslovni ljudi nemaju pojma kako je nakad bilo teško raditi s brojkama, tabelama, pisaćim mašinama, šiberima, vrtilicama. nikad neću zaboravit na mom prvom poslu u školi kad sam srela računovođu...crni rukavi do lakta, vrtilica (ne znam kak se to zove ali množila je, dijelila i svašta) kojom je on radio plaću a ja mu pomagala...pa svi ti rasteri, pa doprinosi...pa sve to ručno! prvu plaću sam dobila na odresku tj rezancu tankom i dugačkom i bila je čini mi se nešto oko 120 tisuća dinara?

uf, bolje da se ne sjećam tih dana...bje to u prošlom stoljeću ha ha ha

Meni je najžešća bila moja tabla za knjiženje......na njoj dnevnik knjiženja ...a između indigo i vodoravno i okomito mora biti isto.Ne ideš doma dok nije.Crno sa crnim ...storno sa crvenim i nema Boga da je drugačije.Ubilo me ali...uvijek je sve štimalo i nije bilo tablica za naštimavanje.da ne govorim da su mi na početku izgorile dvije tipkovnice od suza ...koliko sam plakala...a moja tajnica je koreksom ispravljala grešku na ekranu.Nismo joj dali da to skine...ostalo je za uvijek kao uspomena na prapovijest.Ma..nemaju mladi pojima kaj je to bilo ...a meni ej bilo nezaboravno i ...sretno...bez obzira na sve.

ajoj...a sjećam se i ja inventura koje smo imali (često bila član ili predjsednik komisije) pa upisuj ručno u one rastere od pol metra...pa nabavna vrijednost, pa sadašnja...pa zbrajaj, pa napravi pemac pa ništ ne štima pa traži gdje je greška...a u ovim silnim godinama tu i tamo sam malo bavila se i knjigovodstvom...pa duguje i potražuje...pa nikak uskladit...pa traži grešku...i sve pješke...u pravu si....bili su to dani koji se ne zaboravljaju! ruke umrljane od tinte (imala sam krasno pelikan nalivpero i milina bilo s njim pisat al više nije bilo tinte tj patrona za kupit), od indiga...kak veliš nejde se doma dok se ne uštima! pred cca 8 godina sam se zadnji put bavila brojkama...kćer je otvarala antikvarijat na štrosu i morali smo prek noći sve cijene ufurat u sustav, sve ispisat, nalijepit...pa knjigogodstveno provest...uf...al ujutro sam bila sretna kad smo sve zbavile! mislim da bi se mogal dobar film snimit na tu temu...kako ručno pisati na pisaćoj, kako ručno zbrajati, množiti, knjižiti...one knjigovodstvene kartice bile su zakon! općenito, život je nekoć bio puno kompliciraniji...od posla do kuće...danas samo moraš znat koji gumb da stisneš?

najbolja mi je moja pećnica...ona kad oću nekaj peć, sve već zna....ne moram uopće razmišljat...već ju dvije godine imam a tek sad otkrivam kaj sve ima...mali kompjuter! al zeznem ja nju, odradi ona svoj program, al onda ja ipak još malo dopečem po svome ili manje...ipak ja imam više iskustva neg ona ha ha

Bilo kak bilo ...ja volim to vrijeme i ljude koji su bili drugačiji...opušteniji!!!!
Idem...danas je dan za (ma nije za to,,,bar ne kod mene)plac.Kod nas je petkom veliki plac pa ima svega kaj si kupim za papati za cjeli tjedan...sada jedem regač u ogromnim količinama i čistim organizam od užasa.Kod mene i ne znam kaj je to ...ali...nekog vraga bum sterala z sebe.Uživaj u danu!

Ajde Sara ne zezaj, dosta je bilo šepurenja... je l' bilo u zadnje vrijeme kakvog seksa ili kaj? :)

tee, jel znaš da sam neki dan nešto tražila na svom mailu i slučajno nabasala na jednu (i jedinu) tvoju poruku iz 2010.g. nakon naše kave u kojem mi šalješ moje dvije fotke kaj si me fotkao! tak da ak ti nakon 9 godina poznanstva ne znaš jel kod mene bilo ili ne sexa, moram ti reć da upravo ti "zezaš"! znaš da kod mene uvijek ima sexa, ljubavi...ali ja se time ne "šepurim" ...ja naprosto to živim day by day! na koncu, i pišem o tome...no nekako sam sramežeća zadnjih par godina jer ispada da se jedino ja sexam ovdje na iskrici, pa više niti ja ne pišem o stvarnosti već radim kompilaciju..mašte, želje i stvarnosti! pa nek si svatko uzme kaj mu paše...ja znam kaj meni paše. kad već ti mene pitaš, znam da to nisi pitao zbog mene već zbog sebe, pa ja pitam tebe: jel ima kod tebe kaj sexa otkad si slobodan dečko?

Nema Sara, nema... još me niti jedna nije grlilaljubila ovo vrijeme kako sam sam... možda bi probala promijeniti taj moj status neljubljenog u nešto drugo? :)

To kaj sam napisao je samo bila izvedenica iz onog jednog vica o paunu koji se samo šepuri, umjesto da pokaže ono nešto drugo :) ... tak sam se slučajno sjetio, nije ništa osobno... nije valjda da se srdiš na mene zbog toga? ;)

Bar ti znaš da sam ja miroljubiv... pa me je malo strah kada me ovako dobronamjernog kritiziraš ;)

Jer kako je rekao Davor Gobac u onoj jednoj svojoj pjesmi, mislim da je 'Frida'... nije ti to sam tak :) .

ma daj tee, nisam te uopće kritizirala...samo sam se branila....i upotrijebila tvoje riječi...šepurenje i zezanje! žal mi je kaj te nitko ne ljubi, al bude ...kak veli ona pjesma k. montena...nekako s proljeća...bit će novih pupoljaka (svibanjskih, bje to izvrsna serija) i tak...jedino kaj ti zapraf želim (a i sebi) da se više ovdje ne srećemo? jbt ti si još gori neg ja, čini mi se da si ti od osnutka tj od 2002.g. tak da...vrijeme je da izjašemo da ne kažem sjašimo sa te iskrice! :)

Ma ja sam ti Sara izgleda s vremenom postao izbirljiv... i da ti budem iskren, baš mi je dobro tak, za sada. Nekako sam opušteniji kada me nitko ne tlači :) . A nemam niš protiv iskrice i ovog bloga... to mi je idealno mjesto za večernji izlazak, zabavu i smijeh ;)

baš mi je drago da je tak...jer i meni je nekak tak. osim, kaj ja vikendom ipak poželim izaći malo med živi svijet, prodrmat se, poćaskat s ljudima...proveselit se! a iskrici se uvijek mogu vratit (i vraćam se)! još uvijek uglavnom sama pijem kavu ujutro pa tako i jutros!